Teritorij na kojem je smješten gradić Kiruna i njegovih 18 hiljaa stanovnika naseljen je već više od šest hiljada godina. Ali, to će se uskoro morati promijeniti, jer se čovjek malo previše umiješao u prirodne zakone Zemlje.
Naime, brojni rudnici koji su najvažnija privredna grana cijele regije otvoreni su na rubovima grada. Međutim, kako su postajali sve dublji i bliži gradu, stručnjaci su primijetili da je grad počeo tonuti. Na temelju svih dostupnih podataka, predviđa se da će cijeli grad potonuti do 2050. godine.
Šveđani zbog toga žele preduhitriti neizbježno i cijeli grad u potpunosti preseliti u roku od sljedećih dvadesetak godina. Iseljavanje će početi od samog centra u kojem se nalazi i gradska vijećnica, jer je on najrizičniji.
Šveđani se zbog svega toga ne uzbuđuju previše. Arhitekti i urbanisti selidbu i gradnju novog Kiruna vide kao izazov, baš kao i stanovnici koji žele da novoizgrađeni grad bude energetski samoodrživ koliko god to bude moguće.
Kada je 2004. godine obznanjeno da grad prolazi kroz proces poznat kao ‘deformisanje’, rudarska je kompanija u državnom vlasništvu raspisala tender za najbolju ideju za preseljenje grada. Deset godina kasnije prihvaćeno je rješenje tvrtke ‘White Arkitekter’ pod nazivom ‘Kiruna 4-ever’.
Stanovnici ipak mogu odlučiti žele li uopće nastaviti život u novoj Kiruni ili odseliti u neki drugi dio zemlje. Naime, rudarska kompanija od svih njih će ili otkupiti kuće po tržišnoj cijeni uvećanoj za četvrtinu vrijednosti kuće ili stana ili im u zamjenu dati posve novu nekretninu u novom gradu.
Što se tiče privrednog napretka grada, neki vjeruju kako će dio preostalih rudnika još desetljećima moći finansirati Kirunu, dok postoje i oni koji su vrlo skeptični, piše The Guardian.
Mnogi zapadni komentatori, piše Gizmodo, iznenađeni su opuštenim stavom stanovnika prema preseljenju cijeloga grada, ali s druge strane, vlasti su se zaista pobrinule za sve i zadovoljnih gotovo uopće ne bi trebalo biti. Stanovnici preseljenje vide kao priliku da se riješe mnogi problemi s kojima se, na kraju krajeva, susreću svi gradovi svijeta.
“Najveći izazov bio je utjecati na stanje uma ljudi. Kada smo to riješili, sve ostalo je bilo lako”, priznao je arhitekt Mark Szulgit.
