Širom Palestine se obilježava Nakba ili Dan katastrofe, kako Palestinci nazivaju osnivanje države Izrael.
Glavne manifestacije će se održati u Betlehemu na okupiranoj Zapadnoj obali i u Gazi. Planirano je izvođenje performansa pod nazivom “Voz povratka” koji simbolizira vraćanje protjeranih Palestinaca na okupirana područja.
Na današnji dan 1948. godine osnovana je država Izrael na okupiranoj palestinskoj zemlji, a od tada do danas više od 80 posto Palestinaca je protjerano iz svojih domova.
Prema nekim procjenama, više od 12 miliona Palestinaca raseljeno je širom svijeta.
Reporter Al Jazeere Stefan Goranović je povodom 68. godišnjice Nakbe posjetio okupirani Istočni Jerusalem i provjerio šta taj dan znači Palestincima.
U palestinski izbjeglički kamp Shuafat ulaze samo oni koji moraju i koga pripadnici izraelskih snaga sigurnosti propuste kroz punkt, koji se ne smije snimati.
Kamp je dijelom opasan zidom, kako kažu ekipi Al Jazeere, duplo višim od Berlinskog. Smeće niko ne odnosi, pa je jedini način da se ukloni spaljivanje.
Sudbina određena Nakbom
Mnogim od ljudi u kampu sudbinu je odredila Nakba. Zato nije teško naći sagovornika na tu temu.
Posebno upečatljivu priču ima Ibrahim. Rođen je 1948. i kaže da svega nekoliko mjeseci života nije bio u izbjeglištvu.
“Izrael nas je protjerao iz našeg sela blizu Tel Aviva tokom Nakbe 1948. Bili smo izbjeglice osam mjeseci, zatim su nas prebacili u izbjeglički kamp. Potom smo došli u Jerusalem. Bio je to mučan put. Ponovo smo bježali ’67, kada smo došli ovdje. Dakle, dva puta smo bili izbjeglice”, kazao je on.
“Kada je Izrael proglasio nezavisnost 1948. godine, blizu 750.000 Palestinaca napustilo je svoje domove. Tako danas širom regiona i sveta žive milioni palestinskih izbeglica i njihovih potomaka i zato ovaj dan oni obeležavaju kao katastrofu ili Nakbu. Međutim, mnogo je Palestinaca na okupiranim teritorijama koji tvrde da gotovo svakodnevno doživljavaju neku vrstu Nakbe”, javlja Goranović.
Upravo o tome govori Muhammed Abu Taa, stanovnik Istočnog Jerusalema. Kaže da papiri koje posjeduje, još iz osmanskog perioda, dokazuju da je komad zemlje u tom dijelu Jerusalema njegov, ali su ga izraelski doseljenici jednostavno zauzeli.
Abu Taa je kazao: “Uzeli su mi zemlju na silu prije dva mjeseca i počeli da grade. Sud još nije odlučio ko je vlasnik, iako imam dokaze o vlasništvu”.
Pritisak na Palestince
Historičar Najeh Pkerat navodi da su Palestinci i dalje pod pritiskom da odu sa ovih prostora, a da je samo 1948. uništeno više od 70 posto palestinskih sela oko Jerusalema.
“Nakba je deportacija Palestinaca sa njihove zemlje u sve dijelove planete. Nakba znači graditi zemlju na ruševinama okupacije palestinskog naroda. Nakba je ukrala naše živote i našu zemlju. Dočekujemo ovaj dan u bolu dok se hapse naši ljudi i napadaju naše svetinje”, rekao je on.
Ali, Ibrahim s početka priče se nada da će doživjeti drugačije dane.
“Volio bih da vidim sva palestinska mjesta bez granica. Palestinska zemlja je velika za dva naroda. Dosta je prazne zemlje. Zašto nam ne omoguće kretanje i povratak našoj zemlji?”
Ipak, čini se da je to malo vjerovatno sve dok na samo kilometru kvadratnom jedni slave 68. rođendan države, a drugi obilježavaju godišnjicu katastrofe.
