“Sigurna kuća predstavlja privremeni oblik zbrinjavanja žrtava porodičnog nasilja koji je njima zagarantovan kroz Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. Za žrtve nasilja ova kuća predstavlja utočište, dom, sigurnost, zaštitu, jer najčešće dolaze nakon dugotrajne izloženosti nasilju, kada je njihov život ili život njihove djece ugrožen i kada je praktično došlo do kraja priče te porodice”, pojasnila je Mubera Hodžić Lemeš za Source.ba.
Takođe, Sigurna kuća predstavlja psihosocijalnu terapijsku kuću u kojoj se provodi kompletan tretman, u cilju detraumatizacije, podizanja samopoštovanja i samopouzdanja, prerade traumatskih iskustava, jačanje kapaciteta ličnosti, što rezultira da osoba preuzme kontrolu nad svojim životom i nikada ne postane žrtva ponovo.
Prema statističkim podacima sa kojima raspolaže Fondacija lokalne demokratije, tokom 16 godina postojanja Sigurne kuće, preko 60% žrtava se vraća u porodicu, počiniocu nasilja.
“Sigurna kuća žrtvama nudi kompletan program koji podrazumijeva individualni rad, grupni terapijski tretman, edukativnu, radno – okupacionu, suportivnu terapiju, od strane stručnjaka različitih profila”, izjavila je Lemeš za Source.ba.
Pozitivan primjer uspjeha Sigurne kuće govori primjer žene koja je imala 60 godina, i bila je u braku 40 godina. Nakon 40 godina braka je prijavila nasilje, koje je sa godinama mijenjalo oblik nasilja. Kada je žena bila dovoljno osnažena, nakon odlaska iz Sigurne kuće, bila je u mogućnosti da započne novi život. Ovaj primjer pokazuje da nikada nije kasno i da ima nade, da se započne novi život i da svaka osoba ima pravo da živi život bez nasilja.
Ako osoba zaista želi napraviti promjenu, saradnjom institucija, sistem u našoj zemlji može pomoći da zaustavi nasilje u porodici.
