– Samo je Novak bio važan. Niko drugi, čak ni porodica ni treneri nisu bili bitni. Sve je rađeno da bi Novak bio ono što je danas. Čim bih vidio da nešto ne štima, išao bih negdje drugdje kod drugog trenera. Roditelji su nerealni sa svojim karijerama i snovima. Oni odlučuju da je dijete sjajno i stvaraju mu pritisak sa kojim ne može da se izbori. A, kada ono odraste i nauči kako da živi kreće haos. Cijela porodica biva uništena. Ja nisam odlučio da je Novak talentovan, jer nisam teniser, već sam slušao savjete drugih ljudi – počeo je priču Srđan Đoković.
Radio je kao profesionalni skijaš i instruktor, a kasnije je otvorio restoran na Kopaoniku. U maju 1987.godine Srđanova supruga Dijana je rodila Novaka, a kasnije su mu dali prvi reket sa mekanom lopticom koja je postala njegova omiljena igračka.
– Uzimali smo rekete za stoni tenis, stavljali prepreke na pod i igrali smo se na koljenima. Lomili smo stvari po cijeloj kući, mama se žalila, ali je tata govorio “ne diraj ih, pusti ih da rade ono što vole – otkrio je Novakov najmlađi brat Đorđe.
Novakov prvi trener je bila Jelena Genčić koja je rekla Srđanu da je u takvom uzrastu vidjela samo jednu osobu koja je toliko talentovana, a to je bila Monika Seleš (devetostruka gren slem šampionka). Srđan je poslušao Jelenu i slao je Novaka u akademije u Americi, Italiji i Njemačkoj.
– Uvijek smo bili samo nas dvojica. Svi su imali fizioterapeute, trenere, osobe koji se brinu o njima, osim nas. Niko me nije naučio, ali sam znao da mogu da napravim grešku u bilo kom momentu i to je bio najveći pritisak za mene – prisjeća se Srđan koji je zbog toga uzimao često pozajmice i kredite kako bi otplatio sva putovanja.
Kada je shvatio da ne može sam, poslao je Novaka u akademiju kod Nikole Pilića.
– Jednom je Novak došao 20 minuta ranije na trening i Nikola ga je pitao “šta to radiš”, a on mu je odgovorio “treba mi bar 20 minuta da se zagrijem za trening”. Tu discpilinu je stekao još kao mali, naučio je kako da održava tijelo zdravim i zato se gotovo nikada ne povređuje – kaže Srđan i dodaje da je Novak identično udara bekhend kao sa četiri godine.
Prisjetio se Srđan incidenta iz 2006. godine i Dejvis kup meča sa Švajcarskom.
– Novak je imao samo 19 godina tada i imao je velike probleme sa devijacijom sinusa zbog kojih je imao problema sa disanjem. Rodžer je radio sve što je mogao da ga omalovažava zbog tog problema. Pokazao je da je najbolji teniser na svijetu, ali ne toliko dobra osoba. Niko nikada nije tretirao Novaka tako kao Rodžer tada. Ne znam ni zašto još uvijek igra tenis kad ima 34 godine.
Tada je pobijedio Vavrinku u pet setova, ali je Federer poslije svega Novakove probleme nazvao “smiješnim”.
Koliko je prvi reket planete mentalno jak, najbolje govori detalj sa posljednjeg gren slema sezone prije pet sezona.
– Kada je Novak pobijedio Federera u polufinalu Ju-Es opena 2011. godine od 24.000 ljudi 23 je navijalo za Švajcarca. A, poslije meča je Nole uzeo mikrofon u ruke i rekao “Vi ste najbolja publika na svijetu” i to samo dokazuje koliko je mentalno jak.
Upravo ta mentalna snaga jeste nešto što Srđan misli da nedostaje Mareju.
– Endi je veliki talenat, jedan od najvećih u historiji, a najviše zbog toga što nije psihološki miran nije sve to pokazao. Brzo postaje frustriran, kada pobjeđuje pun je samopouzdanja, ali ćim počne da gubi misli mu odlutaju i djeluje izgubljeno. Počinje da priča sa svojom ložom i to mu dodatno odvlači pažnju. Ako nauči kako da se smiri imaće mnogo više uspjeha u karijeri nego sada. Volio bih da ostvari sav svoj potencijal
Otkrio je i zašto ga nema toliko u Novakovoj loži.
– Postajem veoma naervozan kad gledam njegove mečeve. Teško mi je da se suzdržim i zato idem na njegove mečeve na svakih nekoliko mjeseci.
Na kraju se osvrnuo i na rad sa Borisom Bekerom.
– Boris je prošao kroz sve ono kroz šta Novak sada prolazi. Beker mu je donio dodatnu snagu – zaključio je Srđan Đoković.
