Četrdesetominutni dokumentarni film “Neidentifikovani” rezultat je dvogodišnjeg istraživanja novinarke Marije Ristić i njenih saradnika. Prikupljajući iskaze svjedoka, fotografije i video snimke, autori su istraživali lanac komandne odgovornosti za zločine u selima u okolini Peći u proljeće 1999. godine, kada je u toku nekoliko dana ubijeno više od 120 albanskih civila.
U filmu slušamo iskaze pravnika, preživjelih žrtava, ali i počinilaca zločina, kao što je Zoran Rašković, bivši pripadnik paravojne jedinice Šakali, koji je, poslije smrti svog komandanta odlučio da progovori o masakrima u selima Ljubenić, Pavlan, Zahač i Ćuška.
“Ta rečenica – kada svjedok kaže da ne bi svjedočio da je njegov komandant živ – je bila moja lična ideja ovog filma, da pokažem da su komandanti koji su naredili mnoge zločine na prostorima bivše Jugoslavije, u skoro svakoj od država na Balkanu uključujući i Srbiju, na vrlo visokim pozicijama ili u politici ili biznisu, i da ljudi koji i kada bi htjeli da govore o zločinima nemaju podršku sistema da o tome pričaju. Mislim da je to jedan od ključnih problema suočavanja sa prošlošću i procesuiranja ratnih zločina – što se ljudi jednostavno ne osećaju dovoljno zaštićenim da govore o onome što se dogodilo”, kaže novinarka BIRN-a Marija Ristić.
Dajen Orentliher, profesorka međunarodnog prava na Američkom univerzitetu, i bivša zamjenica američkog ambasadora za ratne zločine, ističe da je poslije direktnih iskaza počinilaca masakra – nemoguće poricati zločine.
“Mislim da je Marija Ristić snimila izuzetno važan film i nadam se da će on imati veliku gledanost jer pruža direktno svedočenje o zločinima koji su se dogodili na Kosovu, otvara neke i dalje aktuelne teme. Nadam se da će ga što više ljudi pogledati, prihvatiti činjenice i razgovarati o tome što se dogodilo”, konstatuje profesorka Orentliher.
Vlada Srbije oklijeva
Panel raspravi je prisustvovao i Fatos Bitiqi, čija su trojica braće, američkih državljana, ubijena 1999. a njihova tijela pronađena u masovnoj grobnici u Srbiji. Iako Vašington insistira na utvrđivanju odgovornosti, slučaj još nije rješen, a Fatos Bitiqi smatra da Vlada Srbije oklijeva, iako zna ko je odgovoran.
“Tužilaštvo radi već 11 godina na ovom slučaju, i oni isto to kažu pošto znaju ljude, na kojim su funkcijama i imaju dosta dokaza, ali samo čekaju zeleno svjetlo Vlade Srbije”, tvrdi Bitiqi.
Robert Hend, savjetnik Helsinške komisije američkog Kongresa, ističe da Vašington neće odustati od zahtjeva da se zadovolji pravda u slučaju Bitiqi.
“Vršimo snažan pritisak da se utvrdi odgovnost za nešto što je bez ikakve sumnje zločin, kriminalni čin, što srpski zvaničnici na najvišem nivou priznaju. Izgleda da neki ljudi u Srbiji uživaju zaštitu unutar sistema i mogu da izvrše politički pritisak i otežavaju onima koji žele da reaguju, institucijama koje to žele, da to učine”, ocjenjuje Hend.
Marija Ristić, tokom rada na istraživanju ratnih zločina, često dobija pitanje reciprociteta – da li “druga” strana istražuje svoje zločine? Za mladu novinarku nema druge strane.
„Uvijek, kada god napišem bilo koji tekst, sljedeća rečenica je – odlično što si ovo uradila, ali neko treba da piše i o zločinima druge strane. Moj odgovor je uvijek da ja ne pišem ili ne radim o zločinima određene etničke grupe već isključivo o ljudima koje vidim kao kriminalce. Konkretno, u ovom filmu, mislim da su odredjeni građani države Srbije počinili određene zločine i za to treba da budu procesuirani i jedino ih tako vidim, kao potencijalne kriminalce, a ne kao Srbe, Albance, Hrvate ili Bošnjake”, kaže novinarka.
Film “Neidentifikovani” prikazan je na univerzitetu Kolumbija u Njujorku, slijedi projekcija u Parizu, a u Srbiji je zvanična premijera u maju, na festivalu dokumentarnog filma Beldoks.
Marija Ristić se nada da će biti prikazan na nekoj od televizija, a planira se da bude javno dostupan i na vebsajtu BIRN-a.
