Jedna od takvih žena je i samohrana majka četvero djece Javahir el-Yusuf (41), koja je iz Sirije došla u Malatyu, grad u središnjem dijelu Turske.
Djeca Meisai (5), Merhaf (11), Muhammed (13) i Fatima (15) su u ratu ostali bez oca, a Javahir bez muža. Za dobrobit svoje djece odlučila je da prije 2,5 godine krene u nepoznato i otputuje u Tursku.
Sa suzama u očima novinaru Anadolu Agency (AA) je ispričala strahote koje je preživjela, od bombardovanja, zvukova eksplozije do gubitka najdražih.
“Suprug je taj dan izašao iz kuće na ulicu. Najednom je počelo bombardovanje. Istrčala sam napolje i vidjela da mi je muž poginuo. Bila sam shrvana, a i dan danas ne znam šta da kažem”, rekla je el-Yusuf s nadom da će se jednog dana vratiti u domovinu i da će živjeti sa svojom porodicom.
Sličnu životnu priču ima i Reja Migdat (38) koja živi u izbjegličkom naselju u Kahramanmarasu, gradu na jugu Turske. Suprug Ammar joj je poginuo u bombardovanju snaga režima sirijskog predsjednika Bashara al-Assada u Idlibu, a ona danas živi sama s četvero djece.
“Assadovi vojnici su muškarce iz našeg sela odveli na neko zatvoreno mjesto i sve ih ubili. Strijeljali su ih”, s bolom na duši prisjetila se Migdat koja kaže da u Turskoj jeste dobro i da su zahvalni, ali da joj je sve mnogo teže otkako je izgubila supruga.
Ipak, ona vjeruje kako je sloboda blizu.
“Ne znam šta da kažem. Nemam riječi da opišem naš bol. U životu smo uvijek viđali nasilje. Žene u Siriji žele doći u Tursku, ali zbog bombardovanja i rata, ne mogu. Svaka od njih je nekoga izgubila. Duša me boli. Djeca su bez očeva. Šta god da kažem nedovoljno je”, smatra Migdat koja dodaje da je ime sirijskih žena postalo tuga.
Sahar Hamod (28) koja živi u Kilisu, gradu u blizini granice sa Sirijom, izgubila je supruga i dvoje djece, a s suzama u očima prisjeća se dana kada je u njenoj zemlji vladao mir.
“Saznali smo da će bombardovati selo i kad smo se spremali da pobjegnemo, izveden je napad. Dvoje djece i muž su mi poginuli tamo. Uzela sam drugu djecu i pobjegla. Kćerka koja je tad imala pet godina povrijeđena je i sada ne vidi na jedno oko”, kazala je Hamod i istakla kako su u Siriji živjeli u svojoj kući i bili u dobroj finansijskoj situaciji, a da sada nema ništa.
Učiteljica Emine Ramazan Salih, nakon što je izgubila supruga, s bližnjima se prvobitno nastanila u Libanu, a prije godinu dana su stigli u Tursku.
“Nemam više nikakvih očekivanja od života. Situacija u Siriji je sve lošija. Ne želim ništa za sebe, samo da se ništa loše ne desi mojoj djeci. Neka idu u školu i spase svoju budućnost”, rekla je Ramazan Salih.
