Bilo je tu, u našem starom gradu, i opančara, obućara, sajdžija, zlatara, nožara, brijačkih salona i mnogih drugih koji se sada mogu izbrojati na prste, narodski rečeno, jer ih ima sve manje i manje te će se za desetak godina i “izgubiti” pa mogu nestati kao da nikada nisu ni postojali.
Razgovarali smo sa Javerom Haskuka, jednim od najstarijih brica u gradu, iako po godinama relativno mlad sa svojih 40 i nekom, no po stažu u ovom poslu daleko ispred mnogih koji se bave ovim zanimljivim poslom.
On kaže da je mušterija sve manje te da je život svakoga dana sve skuplji:
“Što se mog zanata tiče, da smo svakoga dana u sve težoj situaciji te da danas svako može biti brica ako ima oko 1000 eura da otvori svoj frizerski Salon i bez nekog iskustva u ovom poslu. Ja, eto, u svojoj skromnoj radnjici u centru grada, radim oko 36 godina, a počeo sam sa svojih 12 godina jer sam prve tri godine bio šegrt, jer se podrazumjevalo u tadašnje vrijeme, da moraš učiti i ispeći zanat dok je danas sve drugačije. Dakle, prvo si morao biti šegrt, pa kalfa oko četiri godine, pa tek onda dobiješ diplomu da možeš biti majstor u ovom zanatu te učiti mlade ljude onome što si sam naučio tokom svog života. Biću iskren i reći da sam prije rata zarađivao mnogo te se moglo pristojno živjeti, a sada je, kako rekoh, sve gore i gore. U današnje vrijeme možeš tri mjeseca raditi i to kao šegrt, odnosno, podučavati se, a onda, ako imaš novaca otvoriš radnju i već si postao majstor preko noći dok većina od njih i ne znaju da rade ovaj posao”, kaže poznati brica.
Haskuka kaže da dodatno optrećenje im stvaraju opštinske vlasti plaćanjem velikih dažbina.
“Nažalost, samim svojim ponašanjem opštinske strukture vlasti ugrozile su ovaj naš posao, ali i mnoge druge privatnike iz mnogih društvenih grana uvoženjem pretjeranih plaćanja dažbina. Svaka društvena djelatnost, pa tako i naša, polako ide u propast, odnosno brzo će se ugasiti. Vjerujte da mjesečno izdvajam najmanje 50-tak eura za robu i potrepštine, no zarade nema, kako rekoh, kao nekada. Dok platiš struju, vodu i razne poreze ništa ti, faktički, ne ostane za porodicu pa sam djecu dao u školu da uče neke savremenije, reklo bi se, smjerove poput pravnika i slično umjesto da nastave porodičnu tradiciju, odnosno da me jednoga dana zamijene. Nekada sam takođe išao i na seminare širom balkanskih prostora, pa onda na razna takmičenja jer postoji veliki broj različitih frizura, naročito kod muškaraca, sada toga i nema i rijetko nas zovu na razna takmičenja i slično. Čak sam, svojevremeno, i u vojsci bio u Beogradu kao muški frizer i brico te bio veoma popularan, a da ne kažem za svoj rodni grad Prizren. Moje mišljenje je da će se uskoro, možda već za desetak godina, ovaj posao ugasiti jer pojavom modernih mašinica za šišanje ili brijanje čovjek može sam da se ošiša, recimo na popularnu “nularicu” naročito ljeti. Dakle, frizerko-berberski zanat, kako rekoh, polako odumire no još uvijek se nekako “držimo”, kaže Haskuka i dodaje.
“Eto, cijene mojih usluga su vrlo pristupačne jer za par eura pa i manje možete napraviti dugotrajnu frizuru ili se, eventualno, obrijati no mušterija je sve manje i manje. Što se tiče današnje omladine ima zainteresovanih za ovaj posao ali kada za par mjeseci uzmu diplomu odmah bježe vani, u inostranstvo, pa tako grade svoju karijeru te je možda i bolje tako zbog njihove budućnosti i boljeg života njihovih porodica. Ako uzmemo primjer da u našem starom gradu imamo bezbroj ženskih frizerskih Salona, oni rade odlično jer se školuju u republici Turskoj gdje imaju mnogo veće i bolje uslove nego ovdje te su zato i najposjećeniji ali i najskuplji, a kod nas, kako rekoh, se možete šišati i brijati za jeftin novac i usput popiti kafu sa nama te popričati o svakodnevnim životnim problemima što je, po meni, veliki plus jer mi čuvamo “duh” našeg starog grada i na taj način, tj da budete dobro i srdačno dočekani, ali i da odete sa osmjehom i pozitivnom atmosferom iz moje radnje”, uz osmjeh dodaje Javer Haskuka, jedan od najstarijih i najpoštovanijih brica u gradu jer je ovakvih, starih radnica u Prizrenu sve manje, a modernih frizerskih Salona sve više, no upravo pomenuti brico te još nekoliko njih, čuvaju onaj stari “šmek” našeg grada Prizrena.
