Juče je u predivnom ambijentu poznatog restorana “Ambijent” u Prizrenu održana promocija dviju knjiga poznatih književnika iz Gore i to rahmetli Ramadana Redžeplarija pod nazivom “Gorske Kajnaci” gdje su na goranskom jeziku ispisane najljepše priče, anegdote kao i narodske pripovetke i umotvorin naroda Gore, pisane od 1953 pa do današnjih dana, te mladog i darovitog pisca Ilbera Redžepija sa knjigom “Gora i njene etničke karakteristike” koja će, vjerujemo, imati zapažen broj čitalaca jer svi oni koji ne znaju ko su Gorani, gdje žive i kakvim načinom života žive sa opisima tih prelijepih goranskih sela sa svim svojim karakteristikama, mogu se upoznati baš preko ove knjige.
Dakle, samoj promociji knjiga prisustvovao je veliki broj zaljubljenika u književno stvaralaštvo regiona Prizrena te je bilo i književnika i pisaca iz Župe i Gore, predstavnika Turskog Kfora predstavnika turskih pisaca Kosova, predstavnika bošnjačkih i goranskog NVO-sektora, mještana sela Zlipotok i mnogi drugi dok su podršku samoj ideji promocije ovih knjiga dali predstavnici Švicarske Ambasade na Kosovu.
Jednočasovno druženje pomenutih ličnosti kome je posebnu draž dalo prisustvo uvaženog profesora Sadika Idrizija koji je održao vrlo emotivan govor posjećen skoro preminulom rahmetli Ramadanu Redžeplariju, prošlo je kao dlanom o dlan, narodski rečeno, jer je svako od prisutnih htio dati svoj doprinos i rijeći puno pohvala na čitav život ali i njiževni opus pomenutog Redžeplarija.
Sama promocija je počela uvodnim i prigodnim riječima od strane Avnija Bahtijarija, ispred NVO “OSG”, tj “Omladinskog Saveza Gore” kao pokretača i organizatora ovog kulturnog događaja, koji je posebno poselamio predstavnike Švicarske Ambasade na Kosovu te pripadnike Turskog Kfora koji su, samim svojim dolaskom i lijepim riječima, uzdigli na viši nivo promocije pomenutih pisaca.
O samo književnom radu, ali i životu Redžeplarija govorili su i Vezira Emruš, Agim Rifat, predstavnici Turskog Kfora, predstavnica Švicarske Ambasade na Kosovu kao i pomenuti profesor Sadik Idrizi te iz njegovog izlaganja, posebno, izdvajamo:
Uz poseban selam svim prisutnima, a posebno organizatorima kao i predstravnicima porodice rahmetlije, pred nama su danas dvije knjige i to knjiga čovjeka koji više nije sa nama, a koji je dao veliki doprinos književnom stvaralaštvu Gore i njenih žitelja te drugog pisca koji je tek na početku svoje karijere. Knjiga rahmetli Ramadana Redžeplarija “Gorske Kajnaci” pisana na goranskom jeziku dok je druga knjiga “Gora i njene etničke karakteristike” mladog i darovitog Ilbera Redžepija, pisana standardnim jezikom jer je u pitanju knjiga više naučnog karaktera te je to knjiga koja je nastala na osnovu diplomskog rada na Fakultetu Islamskih nauka u Sarajevu koga želim posebno pohvaliti, dakle i njegovu želju i njegov trud te smatram da će iz ove njegove knjige nastati i mnoge druge knjige jer tu ima puno bogatog materijala za sve one koji ne poznaju Goru, njihove žitelja kao I bogatu kulturu i tradiciju tamošnjeg stanovništva. O rahmetli Ramadanu Redžeplariju govoriće se još dugo jer je svojim književnim opusom zadužio goransku kulturu i tradiciju na svoj način, tj izuzetno, jer je uz rahmetliju Nazifa Dokljea onaj drugi stub narodnog blaga i stvaralaštva kada je u pitanju književnost Gore.
Redžeplari je manje pisao u smislu umjetničke poezije te se isključivo bavio narodnim stvaralaštvom, ali je objavo i nekoliko junačkih pjesama te je takođe dao i muzički podlogu pjesama koje je podjelio na muške i ženske te je muške pjesme sam pjevao dok bi ženske pjevala njegova sestra tako da sa tim cd-om predstavlje nešto novo u istraživačkom poduhvatu naše narodne poezije u Gori – istakao je, između ostalog, profesor Sadik Idrizi govoreći o njiževnom opusu pomenutog ali i o počecima u književnosti mladog i darovitog pisca Ilbera REdžepija pred kojim je velika i sjajna budućnost ako se bude bavio književnim radom i kulturnim stvaralaštvom Gore.
Profesor Idrizi bio je ispraćen velikim aplauzom prisutnih. Nakon njega prisutnima se obratio i Agim Rifat, predsjednik književnika turske nacionalne zajednice na Kosovu koji je i ujedno urednik turskog lista “IMZA” koji će se uskoro pojaviti na kioscima u Prizrenu i drugim gradovima na Kosovu te pričao o druženju sa pomenutim a na kraju je pročitao i nekoliko njegovih pjesmica.
Na kraju same promocije za sve prisutne je organiziran prigodan ručak te smo iskoristili priliku popričati sa organizatorom ovog, izuzetno, značajnog i veoma posjećenog, skupa Avnijom Bahtijarijem, ispred NVO “OSG”, odnosno “Omladinskog Saveza Gore” koji, između ostalog, ističe:
“Selam vama i čitaocima vašeg web-portala, eto došli smo na ideju promovisati ove dvije knjige koje su, kao i ovaj kulturni događaj finansiran od Švicarske Ambasade na Kosovu dok je kofinansijer ovog događaja trebala biti i Kancelarija za Zajednice no zbog tehničkih problema oni nisu sudjelovali u ovom projektu što ne znači da ih neće biti u nekom narednom dešavanju ovakvog tipa. Dakle, knjige govore o goranskoj zajednici na Kosovu od kojih je jedna pisana na goranskom jeziku, a druga je pisana na bosanskom jeziku mladog autora koji je na istu temu radio i svoj diplomski rad na Islamskom Univerzitetu u Sarajevu. Mogu vam reći da je promocija, po meni i mojim kolegama, proteklo izvanredna jer je cilj ovog skupa bio taj da se pozovu ljudi koji su iz sfere pisane riječi ili književnosti ili ljudi koji razumiju tekstove koje je rahmetli Ramdan Redžeplari pisao te ljudi koji dolaze iz visokog sloja društvenih normi poput njegovih prijatelja iz svih zajednica koje ovdje žive i sa kojim je stvarao. Posebno je potrebno reći da ćemo nastaviti sa ovakvim ili sličnim kulturnim dešavanjima, tj. promocijom ovih knjiga gdje ćemo narednu promociju pomenutih knjiga održati u Dragašu gdje će, vjerujem, biti mnogo više pripadnika iz goranske zajednice te će i taj skup proteći u pozitivnoj artmosferi kao i ovaj današnji u Prizrenu”, istakao je Avni Bahtijari, organizator promocije dviju knjiga koji će se uskoro naćin na kioscima u Prizrenu, a posebno će ih biti i u gradskoj biblioteci u našem starom gradu.
Sve u svemu, ovakvih i sličnih kulturno-umjetničkih dešavanja treba biti mnogo više i što češće, jer pisana riječ ostaje za sva vremena te mnogim pokoljenjima koja dolaze nakon nas.
