Dakle, kada je cjelokupno društvo u velikoj ekonomskoj krizi običnom čovjeku ne preostaje ništa drugo već da se za opstanak izbori na neki drugi način, poput raznih poroka. Ono ,,drugo“ sastoji se u tome da se mnogi propiju, počinju se kockati ili igrati sportsku kladionicu, posjećivati kasina ili noćne klubove u želji za vrzom i sigurnom zaradom, a kojih u našem gradu ali i širom balkanskih gradova ima ,,mali milion“, reklo bi se narodskim riječnikom.
Samim tim i naš stari grad Prizren, tj njegovi stanovnici nisu imuni na ova moderna vremena, odnosno dješavanja u savremenom društvu. Sa druge strane prizrenski kafići su prepuni mladih koji, osim alkohola, nerijetko ,nažalost, skriveno konzumiraju i one najštetnije supstance, tj. drogu te u posljednjih nekoliko godina upravo Prizren, po tom pitanju, spada u sam vrh kosovskih gradova, dakle po toj društvenoj negativnosti ili bolje rečeno društvenoj ,,nesreći“ pa se postavlja pitanje – kuda ide naša mladost i kakva je njihova budućnost?
Sa druge strane naši stariji sugrađani kojih ima u sve većem broju utjehu za nekim starim i boljim vremenima traže u konzumiranju alkohola te kada se vrate svojim kućama nerijetko dolazi do svađa, a dješavaju se, nažalost i tragični slučajevi.
Loša ekonomska i socijalna situacija, nedostatak posla, zaduženost u ovdašnjim bankama u nenormalnim (čast izuzecima) uslovima kada je nemoguće vratiti kredite pa čitava imovina ode na ,,doboš“ i slično. Koji bi, po tom pitanju, bio jedini ,,spas“ za Prizrence ali i stanovnike mnogih balkanskih gradova? Vjerovatno, otvaranje novih radnih mjesta za mlade i školovane ljude ili otvaranje fabrika jer ako se samo malo vratimo unazad Prizren je bio, prije nekoliko decenija, pravi industrijski grad sa preko 30 fabrika koje su proizvodile sve i svašta te zapošljavale skoro pola grada, poput ,,Perlonke“, ,,Printeksa“, ,,Lirije“, ,,Farmakosa“, ,,Komune“, ,,Famipe“ i mnogih drugih.
Sve su one privatizovane ili prešle u privatne ruke te je ta privatizacija, reklo bi se, neuspješna dovela do situacije da se, faktički, gladuje i živi nekim prostim životom, od danas do sutra jer je rijetko ko zapošljen ili se zapošljava po političkoj ili rođačkoj ,,liniji“.
Nama je, dakle, potreban veći uticaj na mlade i školovane ljude kroz novi obrazovni sistem na Kosovu ili pak da dođu neki novi ljudi na političku scenu Kosova koji bi omogućili kakav-takav bolji život običnog kosovskog građanina.
Dakle, ovo je tipična balkanska priča, a vi koji imate djecu koji pohađaju srednju školu, razmislite da li novac koji im ujutru dajete za doručak ne završi u ovdašnjim sportskim kladionicama kojih svakoga dana ima sve više u gradu ili ga stvarno iskoriste za kupovinu bureka, kifle ili raznih peciva.
Vinetu Ganić
