Phillips: Raste broj radikalizovanih na Kosovu


RSE: Nedavno ste napisali da se sekularni karakter Kosova mjenja. Zašto mislite tako?

Phillips: Najprije, želim da kažem da su Albanci na Kosovu uvijek bili proamerički orjentisani. Sjedinjene Države i Kosovo su usko sarađivale kako bi zaustavile agresiju Srbije, i tako radili dalje na nezavisnosti. Dakle, postoji veoma jaka veza između Albanaca i Amerikanaca. Ali, zapostavljanje Kosova od strane SAD-a uticalo je na psihologiju Kosovara.

Stepen nezaposlenosti je veoma visok, SAD su preusmjerile pažnju negdje drugo; Vlada Kosova je dokazala da nije sposobna da rješi probleme u zemlji, a neke stvari su se još i pogoršale.

Tako da, nažalost, da uska veza između Albanaca i Amerikanaca je izblijedela. Mislim da se može ponovo uspostaviti, ali moramo sarađivati bliže, a u međuvremenu i evropska perspektiva Kosova mora da ojača.

RSE: Kosovske vlasti ocjenjuju da se militantnoj grupi “Islamska država Irak i Levant” (IDIL) pridružilo oko 300 građana sa Kosova, što Kosovo čini zemlju sa najvećim brojem tih stranih boraca u Evropi po glavi stanovnika. Vlasti su preuzele preventivne mjere, ali većina navodi da to nije dovoljno. Šta Vi mislite?

Phillips: Vlasti su nam rekle da je oko 300 Kosovara bilo na strani IDIL-a. To je zvaničan podatak. Zapravo, ja mislim da je ta brojka mnogo veća, oko 1,000. Ali, brojevi nisu važni. Važno je napomenuti nedostatak spremnosti od Vlade Kosova da stvori mogućnosti za zapošljavanje, obrazovanje, da se mladima na Kosovu pruže nada i mogućnosti.

Vlada je odgovorna za unutrašnju politiku, ali i međunarodna zajednica nije uradila dovoljno da pomogne civilnom društvu ili da podrži rad vlade u oblasti ekonomskog ili ljudskog razvoja. Tako da je krivica na svima, a u međuvremenu svijet plaća cijenu, jer ko god se pridruži IDIL-u u Siriji ili Iraku, ta osoba predstavlja rizik ako se vrati, uključujući Kosovo, jer može da primjeni sposobnosti koje je tamo dobio u organizovanju napada, kako bi napao druge.

RSE: U tom ’mozaiku radikalizacije’ na Kosovu, postoji nešto što nema smisla – činjenica da je s jedne strane, kao što ste rekli, većina Albanaca proamerički orjentisana, s druge, ovaj narod ima i rizične elemente. Kako je to moguće?

Phillips: Velika većina građana Kosova i dalje su proamerički i prozapadno orjentisani, ali, broj onih koji se radikalizuju je u porastu. Oni se radikalizuju iz istog razloga zašto su se radikalizovali muslimani širom svijeta – misle da nemaju jednake ekonomske i obrazovne mogućnosti, priznanje nezavisnosti Kosova sada je stopirano i dalje je 110 država koje su priznale Kosovo, a ljudi osjećaju da su im mogućnosti ograničene.

Ukoliko SAD ozbiljno razmotri borbu protiv nasilnog ekstremizma, onda trebaju da shvate svoju ključnu ulogu, da približe Kosovo, da ohrabre EU da integriše Kosovo, na primjer putem liberalizacije viza i ubrzavanjem procesa članstva u EU. Ako bi se to desilo vidjeli bi promjene u kosovskom društvu – odgovornost za te promjene pada na Kosovare, ali SAD i međunarodna zajednica mogu da vode veoma važnu ulogu u tom pravcu.

RSE: Gdje je izvor radikalizma na Kosovu, ali i u regionu – isti ovaj problem imaju i Albanija, i Makedonija, i Bosna. Teški ekonomski i socijalni uslovi na Kosovu nisu od juče, zar ne?

Phillips: Odgovornost je na Kosovarima i lokalnom stanovništvu. Ali, ne trebamo zanemariti lukavu ulogu koju Turska igra u radikalizaciji država Zapadnog Balkana. Turska izvozi islamističku agendu Partije pravde i razvoja (AKP), koristi tursku Agenciju za međunarodni razvoj i saradnju kao mehanizam za promociju njene ideološke agende, kako bi podržali ono što oni nazivaju muslimanska braća u svijetu, gradeći džamije i ostale islamske institucije. Na procesu deradikalizacije trebaju da rade domaći funkcioneri i trebaju da se izoluju od takve turske agende. Kosovo treba da dobije svoje mjesto kao prijateljska zemlja SAD-a i zapadnih država.

RSE: Za kraj, na globalnom nivou, mnoge države su se pridružile koaliciji protiv IDIL-a. Ova grupa je tokom 2015. izgubila svoju teritoriju u Siriji i Iraku, ali je i dalje na nogama. Ko je i kako zapravo može poraziti?

Phillips: Jedini način da se ona porazi jeste da narod koji je direktno pogođen od njih ustane na noge protiv kontrole koju ima IDIL. Oni koji su jedino imali kapacitet u Siriji i Iraku da se suprostave IDIL-u su Kurdi. SAD su najvećoj kurdskoj partiji u Siriji (PYD) i pešmergima u Iračkom Kurdistanu pružile pomoć u naoružanju, kao i vazdušnu podršku izbliza. Njihovo naoružanje treba da se pojača, taktička saradnja na bojnim poljima da se učvrsti, i potrebna je uska saradnja sa tim grupama, na diplomatskim osnovama. Ukoliko Obamina administracija ozbiljno razmisli o tome da se IDIL porazi, a ne samo ograniči njegovo djelovanje ostavljajući taj problem nekom drugom, onda administracija treba da sarađuje sa lokalnim borcima. Kurdi su jedini lokalni borci koji su dokazali da su dostojni partnerstvu, kao što je to bila Oslobodilačka vojska Kosova tokom devedesetih. SAD treaju da znaju da su Kurdi jedini najbolji prijatelji u regionu i da saradnja mora da se proširi u oblasti sigurnosti i politike, kako bi se podržalo suprotstavljanje IDIL-u i nastavio trend povratka teritorija Siriji i Iraku.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.