Nedavna odluka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH o zabrani nošenja vjerskih simbola zaposlenim u pravosudnim institucijama, izazvala je burne reakcije i proteste od brojnih nevladinih organizacija, udruga za zaštitu ljudskih prava te građana.
Kao vid neslaganja s spomenutom odlukom, pokrenuta je i online peticija „Glas naroda protiv odluke VSTV-a“ na kojoj je do sada prikupljeno skoro 3500 potpisa građana i građanki BiH. U njenom obrazloženju stoji da odluka VSTV-a predstavlja diskriminaciju i oduzimanje prava svakog građanina da bude slobodan. „Rasna, etnička, religijska diskriminacija ne smije biti u našoj zemlji! Svećenici, imami, časne sestre, pokrivene muslimanke ne smiju biti diskriminirani!“, piše na stranici peticije.
Reakcija javnosti
Autorica ove peticije je Ernesa Bihorac, diplomirana profesorica bosanskog jezika i književnosti iz Mostara. Ističe da se prije pokretanja peticije konsultovala s pravnicima jer ne želi da se bilo šta radi mimo zakona države. Ustav BiH garantuje svim građanima ljudska prava (uključujući pravo na slobodu vjeroispovijesti) i država se obavezuje na njihovo poštovanje. Postoji strah da bi odluka VSTV-a mogla dovesti do narušavanja osnovnih prava i diskriminacije određenih kategorija stanovništva, zbog čega je i došlo do reakcije javnosti.
„Trenutni cilj peticije jeste da se ljudi u Bosni i Hercegovini konačno probude vezano za kršenje ljudskih prava. Želimo reći da se ne slažemo sa odlukom VSTV-a. Mene kao akademskog građanina vrijeđa bilo koja diskriminacija. Zar nam i Ustav ne garantuje sigurnost i slobodu?“, ističe Ernesa.
Diskriminacija na bilo kojoj osnovi ne samo da narušava kvalitetu života građana, več i koči napredak naše zemlje. Svaki čovjek ima pravo da ispoljava ono u što vjeruje. Stoga je peticija korak kojim se želi alarmirati bh. javnost na eventualno kršenje prava bilo koje skupine, a ne samo onih pogođenih odlukom VSTV-a.
„Ono što očekujem jeste da ljudi u cijeloj BiH kažu konačno NE diskriminaciji i narušavanju osnovnih ljudskih prava. Očekujemo da će se stati u kraj ovoj odluci i da će ljudi bez obziru na svoju religijsku pripadnost uživati jednaka prava. Zar nije pravo na slobodu vjere uređeno i Univerzalnom konvencijom UN-a o slobodama?“, pita se Ernesa.
Ipak, čini se da odluka VSTV-a posebno teško pogađa žene koje nose hidžab. Ukoliko ova odluka zaživi, upitno je njihovo bavljenje poslovima koji se dotiču pravosudnog sistema, što za sobom povlači brojne druge negativne implikacije. Takođe, postoji bojazan da bi se takva diskriminatorna praksa mogla prenijeti i na druge društvene i poslovne sfere.
„Žena koja nosi hidžab predstavlja poštenje, iskrenost, čednost. Pokrivenim ženama mito i korupcija su strane riječi. Moralne su i odgovorne. Kako te stvari mogu biti problem za društvo? Danas imamo problema s ovom odlukom VSTV-a, ali ja se pitam gdje je kraj? Kada te Sud javno etiketira i ne priznaje, kako očekivati od drugih da te poštuju, uvažavaju i zaposle?“, kaže Ernesa.
Najbolji lijek
Ernesa Bihorac svojevoljno hidžab nosi već pet godina. Za nju marama predstavlja na prvom mjestu slobodu i pravo odlučivanja o sopstvenom životu. Drugačiji način oblačenja joj nije smetao da ostvari zavidne uspjehe na akademskom i poslovnom planu, da bude društveno aktivna i korisna članica društva. Naglašava da je i sama imala razne predrasude o hidžabu, dok nije pobliže upoznala žene koje ga nose. U svom društvu imam dosta drugarica koje ne nose hidžab, pa i onih koje nisu islamske vjeroispovijesti. Zato je najbolji lijek za predrasude i stereotipe upoznavanje s drugim i drugačijima.
„Uči! Sa znanjem i obrazovanjem se čovjek može boriti i uspjeti u životu. Itekako je važno da se žena obrazuje na svim poljima. Ako žena nosi hidžab to ne znači da ona mora biti vezana samo za kuću ili da upiše neki islamski fakultet. Ukoliko žena nema uslova da upiše fakultet, toliko je sada kurseva koji su besplatni ili su cijene niže nego na fakultetima. Iskoristimo svoje vrijeme da se obrazujemo i usvojimo nova znanja i vještine. Što se mene tiče, svaki trenutak pokušavam iskoristiti da upoznam nove ljude ili da pronađem neku novu poslovnu priliku. Tako bismo svi trebali. Vjera je jako bitna u životu muslimana, ali trebamo razbiti predrasude u društvu sa knjigom u ruci i znanjem u glavi.“, naglašava ona.
