Nekome je stalo do haosa u Bosni i Hercegovini, kazao je u intervjuu za “Dnevni avaz” akademik Muhamed Filipović (86), uprkos višedecenijskim brutalnim diskreditacijama i podvalama, zasigurno jedan od najvećih živućih bošnjačkih intelektualaca.
Otvaranje SDA
Poznat kao revnosan pratilac političkih gibanja u BiH, regionu i svijetu, akademik Filipović za naš list secira aktuelna dešavanja i tendencije na bh. političkoj sceni.
Neovisni analitičari, domaće i međunarodne organizacije primjećuju značajne pomake u radu kantonalnih vlada i Vlade FBiH nakon uspostave, najprije, bošnjačkog dijaloga, a potom i koalicije SDA i SBB-a, koja je dovela do stabilizacije prilika u zemlji. Kakav je Vaš utisak?
– U svakom slučaju, ulazak SBB-a u vladajuću koaliciju jedan je napredak. Ali, napredak samo ako to znači da se SDA otvara prema SBB-u i njegovom političkom programu. To nije napredak ako bi politika SDA ostala ista, ako se ona ne bi bitnije mijenjala, jer je ona već bila u praksi iskušana i pokazala se kao nedovoljna za sadašnje probleme s kojima se BiH suočava. To su: borba protiv ekstremizma i terorizma, borba za razvoj demokratije, borba za ulazak u EU i NATO, koji su jedni pravi garant naše sigurnosti.
Prema tome, ono što se sada nameće kao pitanje jeste da li će konzervativne snage, koje su nesumnjivo locirane u SDA, pružiti otpor ovom otvaranju te stranke ili neće, a to će se pokazati na taj način da li se pokušava onemogućiti realizacija ciljeva ove koalicije. To, naravno, znači i ulazak Fahrudina Radončića i SBB-a u jedan aktivni politički život, to jest njihov dolazak na pozicije s kojih se može snažno i aktivno djelovati.
Pomaci su primjetni, ali primjetna je, posebno u posljednje vrijeme, i tendencija da se reforme zaustave. Vidimo to kroz razne pritiske da se razvali ili kompromitira koalicija SDA – SBB, a opet koja prvenstveno ima za cilj stabilizaciju i razvoj BiH. Kako gledate na te pojave?
– To je ta negativna intencija, intencija koja želi da vrati stvari na početak. To su one snage koje smatraju da su u taktičkom smislu bile došle u izvjesnu krizu koju su prevazišle koalicijom sa SBB-om. Sada, kada je ta kritična situacija prevaziđena, nisu potrebni ni koalicija, ni SBB, ni nove ideje, niti nova kretanja u zemlji. Tako da je najjednostavnije vratiti stvari na stari kolosijek tako što će se ta koalicija onemogućiti.
No, njen uspjeh zavisit će od uspjeha demokratskih snaga u SDA. Moramo se uzdati da u SDA postoje ljudi koji su odista odlučni da se naše društvo demokratizira i da idemo prema modelima koji su noseći u demokratskom svijetu, da sebi osiguramo mjesto među evropskim narodima i na taj način uđemo u zonu sigurnosti i prosperiteta.
Korupcija i nepotizam
Da, ali šta bi se desilo da se SBB pod određenim pritiscima, recimo, bio povukao iz koalicije? Mislite li da ima snaga kojima, prosto, odgovara stanje hosa?
– Naravno da ima i da im haos odgovara. Zašto? Upravo nesređenost omogućava ono što je glavna karakteristika našeg dosadašnjeg života, a to je pljačka! Svako radi šta hoće i kako stigne, uzima šta hoće i na način na koji hoće. Unutar drugih reformi morala bi doći i ta reforma, a to je da se uspostavi vrlo stroga finansijska i uopće disciplina u smislu sprečavanja sistemske korupcije i nepotizma. Takvi ljudi onda pružaju otpor.
Zanimljivo je primijetiti da smo slične tendencije imali i u prošlosti, kada je bilo pokušaja da se uspostavi politika koja ima za cilj snaženje evropske vizije BiH. Čini mi se da ste se i Vi suočavali sa sličnim problemima u prošlosti.
– Konzervativne snage koje sebe reprezentiraju kao branioci nekakvih vrijednosti i sistema, a ne radi se o stvarnim već nametnutim vrijednostima, oblicima vladavine koja isključuje stvarnu demokratiju. O čemu se tu radi? Oprobana je metoda da se ljudi diskvalificiraju, ne na političkom planu, ne da se diskvalificiraju njihove političke ideje, ne da se osporavaju njihovi programi, projekti i prijedlozi, već se počinje osporavati njihova ličnosti. To je isprobani recept!
Personalna pitanja
U javnom i političkom životu BiH aktivno ste više od 50 godina. Kako vidite aktuelna pitanja u bh. pravosuđu i poteze koji se definiraju kao vladavina prava?
– Opća konstatacija svih nas, i domaćih i stranih opservatora, jeste da je pravosuđe kod nas u krizi. Ono je u krizi jer nije doživjelo pravu transformaciju. Ako se pravosuđe želi nametnuti kao nezavisno, ono se nameće na pogrešan način, jer glavni problem pravosuđa, svih režima koji su derivirali iz komunizma i inače totalitarnih režima jeste da je pravosuđe bilo duboko ovisno o politici.
Pravosuđe je bilo samo transmisija politike. Političke volje pretvarane su u sudske volje. Iz te situacije ne može se izvući time što se osporava politički značaj pravosuđa.
Pravosuđe ima ne samo politički nego natpolitički značaj. Politika je nešto što dolazi nakon uspostave nekog određenog pravnog sistema. Jer, politika se odvija unutar određenog pravnog sistema. Pravosuđe treba čuvati osnovu pravnog sistema, a to je da politika ne može da vlada ljudima, nego da operira sa stvarima. Ako se pravosuđe koristi da bi se rješavala personalna pitanja u politici, onda je to katastrofa.
Na šta, konkretno, mislite?
– Vidite, poznata je stvar da se pravosudni postupci koji su ustvari zavisni i čiji se rezultati izvode samo iz izjava raznih svjedoka, pa čak i onih iz najnižih slojeva društva, nisu validni. Glavna kritika svih glavnih odluka, postupaka i metoda djelovanja u totalitarnim režimima, bilo komunističkim ili nacističkim, jeste u tome da su svjedoci bili osnova i optužbe i presude! To ne može biti primat u postupcima unutar pravosuđa. Jer, nije džaba naš narod davno rekao: “Ako je do šahida, krava je naša”. Moraju postojati materijalni dokazi i to je poznata stvar. I kod nas pravosuđu tukne na te pojave i dobro se to čuje, do to te mjere da možemo reći da staljinistički duh još živi u BiH, kao i u još nekim postkomunističkim zemljama.
Represivne politike i tajne službe
– Svi mi koji smo učestvovali u političkim zbivanjima i prije demokratskih promjena i nakon njih osjetili smo da ono što je, nažalost, kontinuitet negativnog naslijeđa, komunističkog i režima nakon rata u BiH, a to su metode represivne politike i tajnih službi. Te metode i dalje se prakticiraju i imaju svoje zastupnike.
Kako su umrli Bijedić, Dizdar, Selimović…
Jednom prilikom kazali ste mi kako ste primijetili da je skoro sve naše visoke zvaničnike i uopće važne ljude koji su se borili za BiH i evropsko lice Bošnjaka zadesila slična sudbina.
– Svaki čovjek koji donosi nešto novo postavlja pred ljude zahtjeve. Akomodacija prilika je jedan od osnovnih načina kako čovjek preživljava kada ne odustaje od sebe, kada želi da putem svoje aktivnosti ostvari određeni napredak. Zbog toga su izuzetno značajni ljudi koji pokreću stvari.
Apsurdno je da se misli da je Džemal Bijedić poginuo jer njegov pilot nije znao upravljati avionom, već je neko pokvario visinomjer! Hamdija Pozderac umoren je u bolnici, na Odjeljenju psihijatrije, gdje je nad njim vršena tortura. Totalitarni sistemi, sistemi tajnih službi uvijek vrše psihički pritisak i teror koji vodi do iscrpljivanja čovjeka koji onda čini greške. Ako ne čini greške, onda podlegne stresu i ljudi masovno umiru od infarkta. Kako su umrli Skender Kulenović, Mak Dizdar, Meša Selimović, Hazim Šabanović… Cijeli niz značajnih ljudi stradao je ne mogavši izdržati psihički pritisak. Grijeh im je bio što su se borili za BiH, što su bili Bosanci i pružali dokaze da je BiH sposobna za najviše domete u politici, kulturi i drugim segmentima života. Te ljude htjelo se likvidirat, i to likvidirati tako da se onemoguće u nastojanjima da budu nosioci. To je progoniteljima u određenoj mjeri pošlo za rukom.
