Sead Mušić je jedan od 17.650 radnika koji je zaposlen u Fordovim postrojenjima u Kölnu. U grad na Rheini je iz Mostara došao početkom januara 2005. godine. Medresu je završio u Mostaru, nakon toga počeo studij islamske ekonomije u Islamabadu koji je napustio nakon terorističkih napada u New Yorku i Washingtonu. Mušić, koji će uskoro diplomirati i pravo, za sebe kaže da je vjernik. Obavljanje vjerskih obreda, u koje spada i pet dnevnih molitava, ne predstavljaju mu nikakav problem, čak ni na radnom mjestu. “Na početku, kada sam radio u serijskoj proizvodnji, nisam mogao napustiti radno mjesto. Danas je drugačije. Imam osjećaj da me pretpostavljeni zbog toga više cijene”, kaže Mušić za DW.
Mušić je također čuo za štrajk zaposlenih u jednom američkom preduzeću kojim su tražili redovne pauze za obavljanje vjerskih obreda. Kako je to regulisano u Njemačkoj u kojoj su vjerske slobode zagarantovane ustavom? Šta je pravno dozvoljeno i gdje su granice? Vjerske i radne obaveze često u jednom preduzeću mogu doći u koliziju. Jedan od primjera je: ako radnik, u toku radnog vremena, više puta prekida radni proces i obavlja vjerski obred i zbog toga u potpunosti ne izvršava svoje radne zadatke. “Poslodavac u tom slučaju može zabraniti pauzu za obavljanje vjerskog obreda ako radnik prilikom zapošljavanja nije naveo da taj ritual spada u njegove vjerske obaveze”, glasila je presuda Pokrajinskog suda za radne sporove u Hammu. U jednoj drugoj presudi se ističe da radnik može napustiti radno mjesto zbog obavljanja vjerskog obreda ukoliko to neće ugroziti radni proces.
Moguće obaviti molitvu i nakon radnog vremena
“Na početku, kada sam morao pitati poslovođu da radi umjesto mene, kako bih ja obavio molitvu, nisam klanjao u toku radnog vremena. To sam naknadno radio kada dođem kući”, sjeća se Mušić. Naknadno obavljanje molitve? Da li to islam dozvoljava?
“Vjernik musliman ne mora klanjati u regularnom vremenu predviđenom za molitvu i time obustaviti cijelu proizvodnju u pogonu. To može naklanjati u pauzi ukoliko za to postoje realni uslovi (odgovarajuća prostorija) na radnom mjestu ili kada se vrati kući”, kaže prof. Mustafa Hadžić, imam u Bonnu i doktorant u Centru za islamsku teologiju Univerziteta u Münsteru. On kaže da je radnicima dozvoljeno spajanje dvije dnevne molitve u opravdanim okolnostima kao što su zimsko i ljetno vrijeme, nemogućnost napuštanja radnog mjesta radi obavljanja namaza u njegovom vremenu i sl.
“Trenutno na poslu bez ikakvih problema obavljam vjerske obrede u vrijeme i kada nije pauza. Doduše, moje kratko odsustvo neće ugroziti radni proces. Obavljam samo ono što moram. Ne mogu biti bezobrazan i odugovlačiti po 20 minuta”, kaže Sead Mušić i ističe da mu poslodavac za obavljanje vjerskih obreda na poslu “nikada nije rekao ni riječi”.
Islam traži riječi, ali i dijela
Više je slučajeva koji pokazuju koliko su ljudi senzibilni kada je riječ o upražnjavanju vjerskih obaveza u privatnom životu i na radnom mjestu. Jedan od primjera je musliman koji na police u supermarketu nije želio slagati alkoholna pića ili učesnik iz Berlina koji je tražio da mu se u školi obezbijedi prostor adekvatan za obavljanje molitve. Kada je to učinjeno, ispostavilo se da je pomenutu prostoriju rijetko koristio.
“Smatram da je pored obavljanja namaza na radnom mjestu mnogo važnije da muslimani pristupaju svojim radnim obavezama: odgovorno, pošteno, čestito, profesionalno, da se zalažu da među njima i kolegama vlada pozitivna atmosfera kolegijalnosti, solidarnosti i humanosti”, kaže prof. Hadžić koji je trenutno i koordinator saradnje sa islamskim obrazovnim institucijama u BiH.
