Odbijeni su i zahtjevi zastupnika dinastije Karađorđević i države da se uključe u postupak.
U obrazloženju rješenja sud podsjeća da je ostavinski postupak za podjelu Titove imovine pravosnažno okončan pred Četvrtim opštinskim sudom u Beogradu, još 1991. U njemu je podjeljeno oko 800 komada odjeće, obuće i maršalovih ličnih stvari.
Nezadovoljna, njegova supruga Jovanka Broz je u martu 2002. podnjela zahtjev za donošenje dopunskog ostavinskog rješenja, pošto je u januaru Savezni ustavni sud proglasio neustavnim Zakon o upravljanju stvarima u društvenoj svojini koje su vezane za život i rad Josipa Broza. Odlukom Ustavnog suda, prvobitno ostavinsko rješenje Četvrtog opštinskog suda izgubilo je pravno dejstvo.
Sudija Ljubica Nenadić dalje navodi da se imovina koju su nasljednici tražili u dopunskom postupku, a koja je prestala da bude društvena svojina (umjetnine, porcelan, nakit, pokloni, namještaj, numizmatička i zbirka satova, automobili…), ne može smatrati naknadno pronađenom zaostavštinom, pa samim tim nisu ni ispunjeni zakonski uslovi za donošenje dopunskog ostavinskog rješenja.
“Nužan preduslov za donošenje rješenja je da se radi o imovini za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada zaostavštini, što konkretno nije slučaj. Sada pokojna Jovanka Broz u toku ostavinskog postupka predlagala je da se raspravi i imovina koja je kasnije bila obuhvaćena Zakonom o upravljanju stvarima u društvenoj svojini vezanoj za život i rad Tita”, obrazlaže sud.
