Vuče, tvoja slavoumiljata retorika. dolaskom u moje rodno Sarajevo, odlazak u Srebrenicu i ukazivanje pieteta prema brojnim žrtavama Srebrenice i cijele moje Bosne, bilo je za mene, tvoga sunarodnjaka, normalnog bosanskohercegovačkog Srbina, izvrstan lijek i umjerena doza iskrenog djelovanja tako željene i potrebne terapije, da se konačno krene pravim stazama pomirenja, praštanja i zajedništva na ovim našim prostorima, na kojima smo se bar mi stariji rađali, odgajali i ustrojavali njene temelje za bolju nam zajedničku budućnost.
Vuče, uzdanice i nado moja čovjeko ljubiva, dok su te drugi napadali i sumnjali u tvoju iskrenost i slavopojke, možda sam te i takvog naivno prihvatio, vjerovao u tebe, branio te koliko je i trebalo da te branim, a sve u najboljoj namjeri i želji da se i konačno i definitivno povratimo na zajednički cvjetni put blagostanja, poštovanja i međusobnog uvažavanja, ova dva naša vjekovna prijateljska naroda, Srba i Bošnjaka, bar na ovome dijelu Balkana, u mojim državama Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Vuče, bubo jedna poput svitca sa iskricama svjetlosnih signala i nadanja, zašto se iskreno i trajno nisi okrenuo prema Bosni i Hercegovini, u želji iskrene i poštene saradnje, dobrim međusobnim odnosima i trajnom zajedništvu u svim domenima prosperitetne nam zajedničke budućnosti, već si kako vidim skrenuo sa tog puta, ako si zaista i bio na pravom putu, okrenuo se ovom pajdašu, čobaninu i guslaru koji je eto nastavio pjesme iz mitologije od Gazihmestana do današnjih dana i naših prostora.
Vuče, premijeru i moje drage Republike Srbije, koju sam gradio i volio u prošlim lijepim vremenima, gdje sam i studije završavao u mome gradu Beogradu, da danas uživam i određena prava iz tog minulog rada, danas me svojim odnosom i neprimjerenim stavovima i takvom saradnjom sa ovim đilkošom iz Laktaša, možda i budućim stanovnikom sa lijepog Dedinja, u mafijaškoj i kriminalnoj stečenoj vili, postane ti i blizak sugrađanin, mene si razočarao, opovrgao si i moja trezvena, dobra i poželjna razmišljanja. Dakle, prikazao si se u svjetlu nekog drugog a ne ljudskoga carstva, gdje se upravo i gajila plodna „holandska krava“ sa količinama dobroga mlijeka, ali sa svojim trenutačnim hirovima svog ritanja i prosipanja sveukupnog datog mlijeka.
Vuče moj nerazumni, nesvijesni i zaluđeni, eto te na ovom blatnjavom i seljačkom putu, do Laktaša možeš stići i na vrijeme na svetu srpsku slavu pristić, ali nećeš više naći Boga koji ti može pomoći. Poslušaj koju guslarsku pjesmu Brankovića i Marka Kraljevića i nazdravi skupa guslarima svoga slavljeničkog okruženja.
Daj nam Bože pameti i sačuvaj nas od ovih zlih mislih i druženja!
Milan Jovičić iz „slučajnog“ Mostara!
