Novinari Krika i češkog Centra za istraživačko novinarstvo (CCIZ) otkrili su da su desetine firmi iz Praga u direktnoj vezi s moćnim balkanskim kriminalcima koji zarađuju novac trgovinom drogom, naručenim ubistvima i krijumčarenjem cigareta.
Neka od ovih preduzeća bave se kockarskim poslovima i kontrolišu lance kockarnica, a druga postoje samo na papiru – bez kancelarija, finansijskih izveštaja ili bilo kakvih službenih podataka o poslovanju.
Novinari Krika i CCIZ razgovarali su sa osobama koje su osnovale ova poduzeća za zločinačke grupe. One su novinarima objasnile da su firme korištene uglavnom da kriminalci s Balkana dobiju boravak u Evropskoj uniji.
Češki zakon dozvoljava strancima koji su vlasnici kompanija da steknu boravišni status u ovoj zemlji, a samim tim i u EU. Balkanske zločinačke grupe koristile su emigrante iz svojih zemalja da za njih osnuju lažne poslovne strukture.
Najmanje šest poznatih balkanskih kriminalaca i grupa posluje u Pragu: grupa Darka Šarića, Andrija Drašković, Milan Narančić, grupa Borislava Plavšića, porodica Ćazima Osmanija i drugi albanski mafijaši.
U svojim zemljama oni su istaknuta imena iz svijeta podzemlja. Nekima se sudi zbog krijumčarenja droge, drugi su osuđeni zbog ubistva. Njihove poslovne aktivnosti obuhvaćaju trgovinu kokainom i heroinom, krijumčarenje cigareta i kockanje.
Češka je omiljeno logističko središte za pošiljke droge raznih balkanskih grupa još od ranih 1990-ih, a tako je i danas, prema informacijama ondašnje policije.
Svake nedjelje najmanje jedna pošiljka droge vrijedna više miliona eura prođe kroz ovu zemlju na putu do Njemačke, kaže Hynek Vlas, bivši policajac i šef češke jedinice za borbu protiv organizovanog kriminala (UOOZ).
„Ove grupe koriste Češku kao logističku bazu jer njihovi članovi mogu lako dobiti boravak osnivanjem preduzeća“, navodi se u godišnjem izvještaju jedinice za borbu protiv droge češke policije iz 2012. godine.
„Kompanija može godinama biti neaktivna bez straha da će biti kažnjena, tako da često služi kao paravan za stvarne aktivnosti ili kao neupadljiva adresa za dostavljanje pošiljki. Članovima ovih grupa ide na ruku sličnost jezika, položaj Češke u srednjoj Evropi i dobra vazdušna i cestovna povezanost s Balkanom i Evropskom unijom.“
Šarićeva grupa
Najpoznatije ime na listi kriminalaca koji imaju preduzeća u ovoj zemlji je Darko Šarić.
Iako je nedavno prvostepenski osuđen na 20 godina zatvora zbog krijumčarenja 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu, vjeruje se da su dijelovi njegove grupe ostali netaknuti, te da su i dalje aktivni.
Šarić je bio vođa narko-organizacije i rijetko je ili nikako lično dolazio u dodir s drogom, tvrde istražne vlasti. Bio je u dobrim odnosima s moćnim političarima u Srbiji, gdje je živio, i u Crnoj Gori, gdje je rođen.
Glavni rukovodioci Šarićeve grupe uhapšeni su u operaciji „Balkanski ratnik“, koju su 2009. pokrenule Sigurnosno-informativna agencija (BIA), srpsko Tužilteljstvo za organizovani kriminal, američka Uprava za borbu protiv droge (DEA) i policije nekoliko južnoameričkih zemalja. Šarić se predao tek 2014. godine.
Šarićev trag u Češkoj je lako pratiti, ali ga je teško dokumentiovati. U januaru 1998. sa još osam osoba osnovao je firmu „Solimba“ u Pragu, na adresi koja ne postoji.
Osoba koja je bila zadužena za potpisivanje dokumentaciju i osnivanje ove firme je Milka Štepankova. Novinarima je rekla da je u Prag došla 1993. bježeći od rata u tadašnjoj Jugoslaviji.
Firme je osnivala za članove zločinačkih grupa, dijelom zato što su bili iz balkanske zajednice, a dijelom jer je bila žrtva supruga koji ju je zlostavljao, objasnila je novinarima.
„Doselila sam u Prag s dvoje male djece. Bila sam trudna“, rekla je. „Došla sam zajedno s bivšim mužem Zoranom. Oslanjali smo se na podršku naše zajednice. Zbog toga nikad nisam postavljala previše pitanja.“
Potpisivala je dokumenta kojima su osnivane firme jer se bojala supruga. „Tukao me je“, rekla je. Štepankova je novinarima izjavila da nije znala da je Šarić narkoboss kad mu je pomogla da pokrene posao.
„Znam ga iz Pljevalja, našeg rodnog grada. Uvijek je ostavljao dojam da je fin dečko, ali pomalo i seljak. Nikad ne bih pretpostavila da je imao dovoljno pameti i dobre veze za poslove s drogom“, ispričala je Štepankova.
Ona je rekla da se sa Šarićem srela jednom, 1993. godine, kad je došao potpisati dokumente potrebna za osnivanje firme.
„Od tada ga nisam vidjela. Osnovao je preduzeće samo da bi sredio papire – pokušavao je dobiti stalni boravak svugdje. Koliko znam, ciljao je ka Zapadu.“
Šarićev advokat Radovan Štrbac optužen je u Srbiji da je pomagao Šariću u pranju novaca i da je prikupljao osjetljive informacije od policije kako bi pomogao narko-organizaciji. Novinarima je rekao istu stvar.
„Cilj je bio da se iz ovog područja što više približimo Evropi, da dobijemo boravak tamo i (da ostvarimo) određene privilegije koje imaju evropska preduzeća“, objasnio je Štrbac novinarima Krika.
Firma „Solimba“ nikad nije podnijela finansijski ili godišnji izvještaj, potvrdila je Štepankova.
„Nikad se ništa nije dogodilo s preduzećem. Nije bilo novca niti poslovnih aktivnosti. Da jest, tražili bi me da potpišem papire. To se nikad nije dogodilo“, rekla je.
Drašković
Andrija Drašković je još jedna poznata osoba balkanskog podzemlja koja je imala veze u Pragu. On je bio optužen u Italiji zbog umiješanosti u međunarodno krijumčarenje cigareta, u kojem je sudjelovao i crnogorski premijer Milo Đukanović. U šverc su bile uključene poznate italijanske zločinačke grupe – porodice Sacro Corona Unita i Camorra. Draškovićev advokat kaže da je njegov klijent oslobođen optužbi u Italiji.
U Srbiji je Drašković odležao zatvorsku kaznu zbog ubistva Zvonka Plećića, također kriminalca -pripadnika „surčinskog klana“, u jednom beogradskom restoranu 2000. godine. Plećić je prijetio Draškoviću dok je večerao s djevojkom i prijateljima i tokom rasprave su ga Drašković i njegov kum upucali i na mjestu ubili.
Drašković je oslobođen nakon žalbe 2004. godine. Nedugo zatim je rivalska zločinačka grupa ispalila kišu metaka na njegov blindirani terenac. Drašković je preživjeo napad, a stradao je jedan od njegovih tjelohranitelja.
U ponovljenom sudskom postupku za ubistvo Plećića, Drašković je drugi put osuđen 2010. godine. Odležao je zatvorsku kaznu i izašao na slobodu u oktobru 2013.
U julu 2015. godine, Drašković se našao u pritvoru u Hrvatskoj, ovaj put zbog potjernice iz Belgije. Belgijska policija ga traži zbog navodne umiješanosti u ubistvo albanskog političkog aktivista u Bruxellesu 1990. godine. Ne zna se tačno koja je Draškovićeva uloga u ovome. Budući da je platio kauciju od 100.000 eura, hrvatske vlasti su mu dopustile da izručenje sačeka u luksuznom hotelu. Nekoliko dana kasnije, Drašković je pobjegao u Srbiju. Njegov advokat rekao je novinarima Krika da ga Srbija ne može izručiti Belgiji jer ove dvije zemlje nemaju sporazum o izručenju, ali da Drašković pristaje biti ispitan i da mu se sudi u Srbiji.
U Pragu, Drašković je registrovao preduzeće pod imenom „Mizzora“. Prema riječima Ivane Šimkove, žene koja je registrovala firme i za članove Šarićeve grupe, Drašković je pokazao malo zanimanja za svoju firmu.
„Došao je samo jednom potpisati neke papire, od tada ga nisam vidjela. Proces osnivanja je odrađen na brzinu, zbog čega smo angažovali moju kćer Martinu da potpiše“, rekla je Šimkova. Njena kćerka, frizerka Martina Šimkova, pojavljuje se u osnivačkim dokumentima iz 2005. godine.
„Preduzeća su neaktivna. Osnovana su samo da bi se dobio stalni boravak u Češkoj“, rekla je Šimkova. „Da bi se boravak dobio na uobičajen način, potrebno je više od pet godina, što je vremenski okvir kojeg većina mojih klijenata ne bi ni razmatrala.“
Limunova grupa kriminalaca
Prije nego što je ušao u kockarski biznis, Milan Narančić zvani Limun bio je član „surčinskog klana“, piše se u bijeloj knjizi organizovanog kriminala srpske policije iz 2011. godine.
„Surčinski klan“ bio je jedna od najmoćnijih zločinačkih grupa u Srbiji do 2003. godine, kad je razbijen u sukobima s drugom grupom i policijskom akcijom „Sablja“.
Klan je bio uključen u ubistva, trgovinu drogom, krađu vozila i krijumčarenje cigareta. Jedan od dijelova „surčinskog klana“ bio je zloglasni „zemunski klan“, čiji su članovi sudjelovali u ubistvu premijera Srbije Zorana Đinđića.
Narančić je posljednji put uhapšen 2003. u akciji „Sablja“. Oslobođen je četiri dana kasnije i otad nije imao problema sa zakonom. Iste godine osnovao je preduzeće „LD Games“ u češkom gradu Chebu.
Novinari su otišli ondje kako bi saznali nešto više o ovoj kompaniji. Na adresi na kojoj je sjedište „LD Games“ ne postoji firma pod takvim nazivom, a osobe koje su zaposlene u preduzećima u toj ulici rekle su da se ne sjećaju kompanije s takvim nazivom. Ipak, posljednji finansijski izvještaj preduzeća iz 2005. pokazuje godišnji promet od oko 700.000 američkih dolara.
Preduzeće je 2012. obrisano iz poslovnog registra zbog toga što ne postoji na registrovanoj adresi i jer nije moglo isplatiti dugove.
Grupa Borislava Plavšića
Zoran Petković Suri, saradnik trgovca drogom Borislava Plavšića, uhapšen je krajem 2010. godine zbog pokušaja krijumčarenja 120 kilograma heroina iz Istanbula u Češku. Kamion „Mercedes“ slovenske registracije s 383 paketa heroina skrivenih u kutijama limuna zaustavile su vlasti u Beogradu. Plan je bio da se čistom heroinu u Češkoj dodaju dodaci i da se onda šalje u zemlje zapadne Evrope.
Petković je osnovao preduzeće u Pragu 2003. i nazvao ga „Surikompani“, po svom nadimku. Prema finansijskim izvještajima, firma nije imala nikakve poslovne aktivnosti i izbrisana je iz registra 2010. „Surikompani“ je trebala biti paravan za trgovinu drogom, smatra češka policija.
Albanska mafija
Ismet Osmani zvani Curi, kriminalac iz Kosovske Mitrovice, osnovao je poduzeće „Dafina“ u Brnu, drugom po veličini gradu u Češkoj, koji se nalazi oko 100 kilometara sjeverno od Beča. Duža vremenska razdoblja firma je bila neaktivna, ali u avgustu prošle godine Osmani je prodao većinski udio svom cimeru Nikoli Kužniniju.
Osmani i Kužnini žive u otmjenoj kući u ulici Brezova u Brnu. Na istoj adresi živi Pjeter Nikolaj, bivši potpredsjednik Upravnog odbora „Paradise Casino Admirala“ – mreže od 20 kockarnica koje pripadaju poznatoj grupi „Novomatic“ iz Austrije.
Nikolaja je uhapsila češka policija tokom operacije „Titanijum“ u novembru 2003. godine. Cilj operacije bio je razbijanje krijumčarenja droge kojim upravlja poznati albanski kriminalac Faton Gaši. Tokom operacije, u kući u ulici Brezova izvršena je racija. Međutim, protiv Nikolaja nikad nije podnesena tužba. Gaši je osuđen na dvanaest i pol godina zatvora.
Feliks
Ćazim Osmani Feliks dobio je nadimak po svojoj navodnoj legendarnoj sreći u kockanju – prvi milion bivših njemačkih maraka, kako kaže, zaradio je u kockarnicama. Osmani, koji je rođen na Kosovu, njeguje imidž playboya i često se piše o njegovim vezama sa srpskim pjevačicama.
Ćazim je na čelu poslova porodice Osmani, vrijednih više od 400 miliona eura. Sa svojom braćom upravlja kockarnicama i noćnim klubovima širom Evrope. U Pragu je suvlasnik mreže 20 kazina – „Banco Casino“, čiji je godišnji promet oko pet miliona američkih dolara.
Osmani i njegova braća bili su više puta predmet istrage zbog nasilja, prostitucije, prevara, pranja novca, iznuđivanja i posjedovanja droge, navodi se u izvještaju Njemačke federalne obavještajne službe (BND) čiju kopiju imaju novinari Krika i CCIZ.
„Klan Osmani je organizovana grupa aktivna u prenošenju kokaina i finansira kupovinu oružja za UČK (paravojnu grupu s Kosova)“, stoji u izvještaju BND do kojeg je došao Krik. Pa ipak, Feliks – čovjek koji ima sreće – nikad nije proglašen krivim za neko krivično djelo. Njegov brat Burim Osmani je zbog posjedovanja krivotvorenih papira osuđen na kaznu u iznosu od 20.000 njemačkih maraka, piše u izveštaju BND.
Prema riječima češkog carinskog policajca, neki balkanski kriminalci su dobili status nedodirljivih, tako da su šanse da će ikad biti osuđeni zbog droge – minimalne.
„Takvi narko bossovi drže se daleko od stvarnog posla s kokainom i heroinom. Oni sjede na nekom udobnom mjestu, iz daljine nadgledaju operacije – preko dodatnih razina rukovoditelja i pomoćnika. Možemo udariti na njihovu mrežu, ali uvijek je to najniža razina ljudi koji rade za njih, oni koji su lako zamjenljivi“, kaže visokopozicionirani policajac iz Carinske uprave, koji je govorio pod uslovom da ostane anoniman.
„Mnogi od ovih trgovaca drogom izabrali su Prag kao savršenu lokaciju za logističke operacije. U Pragu borave i u njega dolaze kako bi ugovorili poslove ili gledajli kako kamioni s njihovim paketima droge prolaze kroz Evropu. A jesu li su njihova službena preduzeća aktivna ili ne, često nije važno.“
Istraživanje je provedeno uz podršku međunarodne organizacije Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP), a tekst je objavljen na Newsweek.rs.
