Među njima su i dvije pripadnice SS odreda koje će otići u grob, a da nisu nikad bile dovedene pred lice pravde.
Od 3.700 žena koje su radile u nacističkim logorima smrti samo su tri bile pod istagom zbog saučesništva u masovnim ubistvima i ostalim ratnim zločinima. Sve tri su bile proglašene prebolesnim da bi bile kažnjene, pišu Nezavisne.
Jedna od te tri žene je i zloglasna i nemilosrdna Šarlot S. – čuvarka toliko brutalna da se njenih metoda i danas sjećaju neki preživjeli. Zatvorenike je tukla i na njih puštala svog psa kojeg je istrenirala da ih grize za genitalije.
„Bila je žena koja je iza milog osmijeha skrivala svoju odvratnu narav. Bila je oštra i imala je psa kog je naučila da mrzi zatvorenike. Tjerala bi nas da stojimo nepomično satima na hladnoći ili na vrućini. Ako bi se neko pomjerio, pustila bi psa na njega. Mnogi nisu preživjeli njegove napade“, svjedočila je jedna od preživjelih žena.
Još jedna zloglasna čuvarka je Gizela S. u SS odredu je radila pod djevojačkim prezimenom Deming. Čvrsto je vjerovala u Hitlerovu rasističku politiku protiv Jevreja, Roma i Slavena. Bila je zadužena za “stojeće ćelije” – minijaturne mračne sobe u koje bi natrpala do 15 osoba i tamo ih ostavila danima. Često se dogodilo da bi svi bili mrtvi kad bi nakon nekoliko dana otvorila vrata. U šezdesetim godinama se čak i našla na optuženičkoj klupi, ali je izbjegla zatvor. Danas kažu da je prestara i prekrhka da bi joj se opet sudilo.
Najstrašnija od svih njih vjerovatno je bila Gertrud Eli Senf, koja se doslovno igrala Boga birajući ko će biti poslat u gasne komore logora Birkenau u kojima je tragično okončan život preko milion osoba.
Neposredno prije dolaska Rusa u Birkenau poslali su je nazad u Njemačku pa je na kraju rata izbjegla ruku pravde. Danas ima 92 godine.
„Znamo da je mama imala nekakve veze s Aušvicom, ali ne znamo kakve. Pokušali smo s njom da pričamo o tome, ali mozak joj baš više i ne funkcioniše“, rekla je njena ćerka.
