Srbijanska donacija Srebrenici nije namijenjena samo Bošnjacima već i srpskom stanovništvu. Takvo razumijevanje srbijanske višemilionske donacije prva je linija odbrane od shvatanja da Srbija parama kupuje žrtvu. Za tu busiju mogu zaleći svi koji Investicijsku konferenciju u Srebrenici smiještaju na puteve zaborava i kupoprodajnih odnosa. Oni, valjda, vjeruju da sjećanje na prošlost zavisi od nekog drugog, a ne od onoga koji se sjeća.
Žrtva je tumač
Vlada Srbije finansijsku pomoć Srebrenici može protumačiti kako hoće, ali krajnji tumač je ipak žrtva. Ako ona pomoć Srbije ne smatra “izdajom istine i pravde”, svejedno je šta o tome misli Srbija. A Srebreničani koji su se vratili u svoj grad nisu, koliko je poznato, odbili srbijanske pare, već su ih primili kao dar. Žalosno je da se može i pomisliti da jedan čovjek ima cijenu, a kamoli da se osam i po hiljada ljudi može kupiti za deset miliona bilo kojih para.
Ni Vlada Srbije ne shvata svoju donaciju kao iskupljenje za počinjeni genocid. Premijer Aleksandar Vučić je srebreničkom načelniku Ćamilu Durakoviću kazao da donacija nema nikakve veze s ratnim reparacijama. A kako bi i imala? Pa ne smije Srbija plaćati ratnu odštetu za agresiju i genocid kad ona ne priznaje genocid. Vučić i njegova zemlja će na drugi način kapitalizirati ovu “srebreničku gestu” na međunarodnoj političkoj sceni, sa koje je vjerovatno i motivirana.
Međutim, cijeli događaj mogao bi se posmatrati i iz drugog ugla. Iako Srbija riječju ne priznaje genocid, ona je na konkretan način potvrdila i svoju odgovornost za Srebrenicu. Jer ništa slično nije uradila ni na jednom drugom području na kojem su počinjeni strašni zločini. Očito se nije ni osjetila pozvanom.
Politička poruka
Konferencija u Srebrenici nije okupila samo potencijalne investitore, nego je predstavljala i svojevrsni politički skup. Njegove poruke mogle bi za povratak i život u Srebrenici imati istu težinu kao i ulaganje kapitala. Zajednička šetnja bošnjačkih i srpskih političara jednako je vrijedna za oživljavanje zajedničkog života kao što je novac važan za ekonomsko oživljavanje tog grada.
Neće Srebrenica biti poražena samo zbog činjenice da Srbija ne priznaje genocid, ali bi njen definitivni poraz bio ako je Bošnjaci napuste zbog nemogućnosti zaposlenja. Otvaranje novog srebreničkog poglavalja imat će smisla samo ako povratak i život nadvladaju zločin, inače će pobijediti rezultati genocida.
A kad je riječ o priznanju počinjenog genocida, onda će on doći kroz saradnju dvije zemlje i dva naroda ili nikako.
