Naprosto nam je ušlo u naviku da krupne novčanice nacionalnog dostojanstva, istine i pravde poklanjamo za sitan kusur sitnopolitičkih interesa, laži i obmana, koje ćemo kao i do sada vrlo brzo skupo platiti. Najgore od svega je to što mi živeći na ovim prostorima sve svoje i tuđe cehove plaćamo životima našeg naroda – genocidom. Počinje da zabrinjava naša samoobmana i vjerovanje da se neki ljudi mogu promijeniti preko noći. Da se od zločinca koji puca po Sarajevu i koji sa skupštinske govornice Srbije poručuje “da za jednog ubijenog Srbina, bit će ubijeno stotinu muslimana”, (a da se nikad javno, a vjerujem ni tajno, u sebi i za sebe nije pokajao, izvinuo) reiknarnira u mirotvorca koji poziva na mir i suživot čiji je preduslov da Bošnjaci zaborave da su preživjeli genocid, ili ako već i upamte da to bude onako blijedo, tek da se ne zaboravi.
Nerazumno, čak primitivno djeluje aplaudiranje i ushićenje Alaksandrom Vučićem, premijerom Srbije, zemlje koja je zajedno sa Crnom Gorom izvršila agresiju na BiH i počinila genocid nad Bošnjacima u Prijedoru, Srebrenici i ostalim djeviloma BiH, i gdje su god kročile njihove vojne, policijske, paravojne, četničke falange planski i sistematski su počinjeni zločini neviđenih razmjera, od klanja, silovanja, protjerivanja, zatvaranja u logore, pljačke, istrebljenje i zatiranje tragova koje se moderno zove etničko čišćenje. Od kad je svijeta i vijeka vrijedila je ona “voda pere sve sem okaljanog obraza”. Našim političkim liderima, svima onima koji sebi umišljaju da je “nešto golemo” to što Vučić novcem ili investicionim ulaganjima čini neki hajrat za Bosnu i Hercegovinu i njene građane, treba ba bude jasno da su naivni ili se prave naivnima, i da takve podvale Bošnjacima ne prolaze.
Kao što je opće poznato kroz vijekove su agresori plaćali ratnu odštetu zemljama na koje su vršili agresiju. Nedopustivo je da naši političari zarad nekog lažnog mira u kući u koji više ne vjeruju ni djeca, grade nekakve mostove prijateljstva čiju će sigurnost i održivost opet Bošnjaci na svojim leđima nositi. Nikakvim donacijama se ne može izbrisati krvava genocidna prošlost Srbije. Nama ne treba nikakva sadaka od agresora, već prvo da plate višemilionske dugove Srebrenici i Bosni i Hercegovini za korišćenje eleketrične energije.
Srbi kao i njihova vlada da su kako treba a ne kako jeste, plaćali bi ratnu odštetu za sve ono što su porušili, opljačkali i uništili u BiH ali i preživjelim žrtvama genocida.
S druge strane, zar je moralno pristati na bilo kakve “poklone”, od onih koji neće ili nemaju snage, a prije će biti da nemaju moralnog dostojanstva da javno pred čitavim svijetom priznaju genocid za koji postoji i presuda Međunarodnog suda za ratne zločine, potom se izvinu Bošnjacima koji su u najvećoj mjeri bili žrtvama genocida i odreknu se ratnih zločinaca prezreno ih odbacujući na smeće historije. Tek tada se može odnosno smije s takvima sijeliti. Do tada je to haram.
Šešeljev ratni potrčko Aleksandar Vučić misli da će sa šakom novca kupiti naša sjećanja, našu tugu i bol. Da može doći u Potočare i opet politikanstvom izbjeći odgovor na pitanje o priznavanju genocida.
Dok se ne prizna genocid, svaka para i svako ulaganje od Srbije je sramota za svakog bošnjačkog političara i bilo koga ko pristane na tako nešto. Jer, žrtve genocida nisu na prodaju. Bosni i Hercegovini i Bošnjacima ne trebaju nikakva udjeljivanja, jer smo mi ponosna zemlja, dostojanstven narod. Žalosno je da naši političari pristaju na ovakve političke igrarije koje su dobro osmišljene u Srbiji, da se olahko daju kupiti sitnicama, a za uzvrat im u ruke daju goleme vrijednosti.
“Dostojanstvo čovjeka sastoji se od njegovog izbora”. Izbor je na nama, hoćemo li pristati da nas kupe oni koji su nas ubijali, ili ćemo im na dostojanstven način reći da naša prošlost, sadašnjost i budućnost nisu na prodaju. Svakom hvala na lijepim gestama, ali od toga se ne živi. Ne živi se ni od sadake onih koji bi na tako perfidan način da operu krvave ruke. I kad priznaju genocid, izvinu se, ni tada neće moći do kraja oprati krv sa svojih ruku i obraza. Jer niko od nas nema pravo da oprašta u ime onih koji su ubijeni. Ubijeni u vremenu srpsko-crnogorske agresije, odnosno žrtve genocida imaju svoje pravo koje će naplatiti na Danu suda. Do tada na nama Bošnjacima je da izaberemo dostojanstvo umjesto interesa i ponižavanja, jer i nama valja stati pred one koji su nevino ubijeni. I zato treba imati na umu da nije velika razlika između onih koji prodaju i onih koji kupuju.
