Kinezi sada mogu da imaju po dvoje djece, ali im i dalje trebaju dozvole za rađanje.
Godine 2012. zbog te politike je čak 6,7 miliona žena u Kini bilo prisiljeno na abortus, pokazuje zvanična statistika.
Broj abortusa u proteklih nekoliko decenija često je prelazio 10 miliona godišnje. Kao posljedica toga, objašnjavaju stručnjaci, stopa samoubistava među ženama je značajno veća nego među muškarcima.
Svake godine, ogroman broj ženske djece u Kini u tajnosti je bivalo abortirano ili ubijeno u najranijem djetinjstvu, jer su roditelji željeli dječake, čime se odnos u broju dječaka i djevojčica značajno poremetio.
U protekle četiri decenije, u okviru kineske politike planiranja porodice, stotine miliona muškaraca i žena prinudno je sterilisano, ili su ženama ugrađene spirale.
Većina ljudi se i dalje plaši da otvoreno govori o tome, ali mnogi, uključujući i kadrove koji učestvuju u prisilnom sprovođenju politike, kažu da su ogorčeni.
“Zgrabili su moju ženu kao da je svinja”
Bolnice u Kini su oduzimale novorođenčad bez saglasnosti majke.
Supruga jednog Kineza bila je u sedmom mjesecu trudnoće sa njihovim drugim djetetom kada im je grupa ljudi upala u stan i odvela je. Pratio ih je do lokalne bolnice, gdje su joj zaboli iglu u stomak – suprotno savjetima stručnjaka i uprkos njegovom očajničkom preklinjanju.
“Zgrabili su moju ženu kao da je svinja, četvoro ili petoro ljudi su je držali za ruke, noge i glavu i ubrizgali joj injekciju u stomak”, kaže ovaj čovjek, dok moli da mu se ime ne objavljuje zbog straha od osvete. “Ni moja supruga, ni ja nismo potpisali nikakav formular o saglasnosti.”
Deset sati kasnije rodila je dječaka, koji se uvijao i tiho plakao. Ljekari u južnoj kineskoj provinciji Hunan nisu joj, međutim, dozvoli ni da ga uzme u naručje. Stavili su bebu u plastičnu kesu i naložili mu da čistaču plati mali iznos da bi zakopao dijete na obližnjem brdu.
Incident, koji ne potiče iz doba Mao Cedunga, 50-tih i 60-tih godina prošlog vijeka, dogodio se 2011 godine, u doba interneta u kome je Kina ponosito koračala globalnom scenom kao velika sila.
Pravo na drugo dijete samo ako je prvo žensko
Mnoge žene su bježale ukoliko bi nedozvoljeno zatrudnile.
Pedesetšestogodišnji muškarac sa juga Kine, koji je pristao da govori samo anonimno, kaže da je sredinom 1990-tih godina bio član tima za planiranje porodice. On se sjeća da su u svakom okrugu postojale table na kojima je pisalo koliko koja porodica ima djece. Roditelji su imali pravo na još jedno dijete samo ako je prvo bila djevojčica, i to tek poslije pet godina. Ugrađivanje spirale, podvezivanje jajnika i vazektomija bile su uobičajena pojava.
“Mnoge žene u sedmom ili osmom mjesecu trudnoće bile su prisiljene na abortus”, kaže ovaj čovjek. “Ljekari su pristajali na to, uprkos rizicima. To je bilo naređenje odozgo, pa se niko nije usuđivao da kaže ‘ne’”.
Jedna žena, koja je imala dvije ćerke, pobjegla je od kuće da bi izbjegla podvezivanje jajnika, jer je željela sina. Kada joj je tim za planiranje porodice došao na vrata, zatekli su samo njenu 80-godišnju majku. Rasturili su stan, polomili namještaj i upropastili pod i “kuća je bila uništena za 20 minuta”, priča ovaj čovjek.
“Rekao sam odgovornom zvaničniku da je to previše, a on mi je odgovorio: ‘Takva je politika’. Nikada neću zaboraviti taj prizor: osamdesetogodišnja žena plače ispred uništene kuće, sjedi na kamenu sva u suzama. Kao da je juče bilo. Nisam to više mogao da podnesem i napustio sam posao u timu”, kaže on.
Zabrane ostaju na snazi
Kineski demografi preklinjali su Komunističku partiju najmanje deset godina da odustane od politike jednog djeteta, zbog koje je zemlja suočena sa mogućom ekonomskom krizom, izazvanom nedostatkom radne snage i dramatičnim porastom broj starih ljudi.
Međutim, partija je bila nevoljna da to učini, jer je ta politika obezbjedila moć, a često i bogatstvo zvaničnicima širom Kine koji su često uzimali pozamašan mito da bi zažmurili na propise.
Najnoviji korak i dalje ograničava broj dece na dvoje po bračnom paru, što će vjerovatno uticati da ogroman prisilni aparat ostane na snazi.
“Imali jedno ili dvoje djece, moraće da imaju dozvolu za rođenje svakog djeteta, a ukoliko nisu dovoljno bogati da izbegnu ograničenja, biće suočeni sa prisilnim mjerama”, kaže Redži Litldžon, osnivač “Prava bez granica”, organizacije iz San Hozea koja vodi kampanju protiv prisilnog i rodno selektivnog abortusa u Kini.
“Siromašni ljudi moraju da poštuju zakon, a bogataši će morati da plate da bi ga zaobišli.”
Feng Đijanmei čija slika je 2012. godine obišla svijet
Godine 2012. na društvenim mrežama pojavila se fotografija majke koja leži u bolničkom krevetu sa mrtvim tijelom svoga sina nakon što su je zvaničnici prisilili da abortira.
Feng Đijanmei, koja je bila u sedmom mjesecu trudnoće, izjavila je tada da su je prisilili da prekine trudnoću jer nije bila u mogućnosti da plati kaznu od 6.300 dolara zato što nije imala zvaničnu dozvolu za drugo dijete.
Njen suprug Deng Đijuan kaže da mu je supruga bila depresivna i bolesna dugo nakon nemilog događaja. Njihova ćerkica je pitala gdje joj je brat.
“Preostalo nam je samo da joj kažemo da je u raju”, rekao je on drhtavim glasom. “Pitala je kako izgleda raj. Rekli smo joj da ne znamo.”
Pošto su se našli u centru pažnje javnosti, život im se pretvorio u dvostruki košmar. Deng kaže da su ih žitelji njihovog sela osuđivali zbog toga što stvaraju probleme i čak kada se Feng oporavila, držali su transparente ispred bolnice, nazivajući par “izdajnicima”.
Nisu preboljeli sina, ali su u februaru konačno dobili drugo dijete. U četvrtak uveče čuli su da se ukida politika jednog djeteta.
“Đijanmei je uzdahnuo i rekao da je to trebalo da se desi odavno”, kaže Feng.
Čovjek iz provincije Hunan čije je drugo dijete abortirano 2011, kaže da mu je supruga doživela nervni slom. Povodom nove politike ima da kaže samo jedno:
“Stigla je prekasno.”
