Bosna i Hercegovina je u Albaniji imala svoju ambasadu od 1993. do 1998. godine, a prvi bh. ambasador u Tirani bio je upravo Zejnullahu. No, ambasada je 1998. zatvorena da bi 2010. godine, tokom posjete tadašnjeg albanskog premijera Salija Berishe, bilo dogovoreno otvaranje ambasada u Sarajevu i Tirani. Albanija je BiH zvanično priznala 1993. godine.
Albanija je svoju obavezu uredno ispoštovala, ali BiH nikada nije otvorila ambasadu u Tirani. Četiri godine poslije, zbog nepoštivanja ranijeg dogovora, Albanija je odlučila zatvoriti svoju ambasadu u Sarajevu.
U BiH trenutno živi blizu 10.000 Albanaca
“Najveći problem zbog činjenice da nemamo ambasade u Sarajevu i Tirani osjećaju Albanci u BiH, ali i ljudi porijeklom iz BiH koji već godinama žive u Albaniji. Prvo, nijedna zajednica nema podršku za svoje kulturno-obrazovne aktivnosti, a nedostatak ambasade se osjeti i kada iskrsne neki problem”, kaže Zejnullahu.
Prema podacima kojima raspolaže Udruženje Albanaca u BiH Skender-beg, u BiH je prije rata živjelo blizu 30.000 Albanaca, a danas ih ima blizu 10.000.
“Rezultati popisa vjerovatno neće pokazati da u BiH ima 10.000 Albanaca već znatno manje. Razlog tome je da se mnogi, zbog raznih utjecaja, nisu izjasnili kao Albanci. Mi smo čak i nadležnim organima slali pritužbe zbog različitih pritisaka prilikom popisa”, pojašnjava Zejnullahu.
Odnosi između BiH i bivše Jugoslavije kretali su se od krajnje neprijateljskih do nešto boljih odnosa od 1970-ih do raspada Jugoslavije. Zejnullahu kaže kako su današnji odnosi između BiH i Albanije mnogo bolji, ali da ipak ima prostora za unapređenje.
“Omogućena su putovanja bez viza, bh. kompanije, naprimjer Energoinvest, dobijaju milionske poslove u Albaniji. Otvaranje ambasada trebalo bi dati dodatnu sigurnost potencijalnim investitorima”, kaže Zejnullahu.
Prema Albaniji postoje predrasude
Neotvaranje ambasade BiH u Tirani pripisivalo se protivljenju RS-a takvom potezu. No, u posljednje vrijeme premijer Albanije Edi Rama i premijer Srbije Aleksandar Vučić imaju sjajne odnose, što bi se moglo iskoristiti i za omekšavanje stava iz RS-a.
“Ključno je da se prekinu blokade. Odnekud su dolazile instrukcije da se ti procesi blokiraju”, kaže Zejnullahu.
U Albaniji živi nekoliko hiljada građana koji su porijeklom iz BiH, a u Albaniju su, na različite načine, dospjeli nakon odlaska Osmanlija s ovih prostora. Zejnullahu kaže kako bi poboljšanje odnosa između dvije države omogućilo bolji položaj i za tu grupu.
Zejnullahu dodaje da su u BiH još uvijek prisutni različiti stereotipi prema Albaniji i Albancima.
“U centralnoj informativnoj emisiji na jednoj televiziji nedavno novinar kaže da čak i Albanija ima 50 kilometara puta. To je taj stereotip, ljudi ne znaju o napretku Albanije, taj novinar nije našao za shodno da istraži koliko se u proteklim godinama izgradilo puteva u Albaniji”, kaže Zejnullahu.
Zašto BiH ne prati dogovore Beograda i Prištine?
Ako su odnosi između BiH i Albanije dobri, a mogli bi biti bolji, odnosi između Kosova i BiH praktično ne postoje, a građanima je onemogućeno čak i putovanje.
“U vrijeme diktature Enver Hodže ljudi s Kosova nisu mogli odlaziti u Albaniju i obrnuto. Danas su odnosi između BiH i Kosova takvi ili čak i gori. Ne govorim ovdje o tome treba li BiH priznati Kosovo. Govorim da BiH ne priznaje rodni list s Kosova, ne priznaje smrtni list”, pojašnjava Zejnullahu.
Posljedica toga je da Albancima u BiH ne može doći niko s Kosova jer su procedure toliko komplikovane da mnogi nikada ne uspiju da se vide sa svojim rođacima.
“Na računu morate imati dovoljno novca, veliki stan, a na kraju vam neko može doći na tri dana. Kada sam udavao kćerku, jedva sam uspio na tri dana dovesti brata i dvije sestre. Sva ostala rodbina nije mogla dobiti odgovarajuće papire iako sam ja godinama radio u Ministarstvu vanjskih poslova BiH. E sad zamislite nekoga ko nije upućen u sve te procedure kao što sam ja bio”, kaže Zejnullahu.
On pojašnjava da je prije rata samo na Univerzitetu u Sarajevu studiralo blizu 1.000 studenata s Kosova, a da je danas praktično nemoguće da neko dođe studirati u BiH.
“Odobrenje da neko s Kosova dođe u BiH može izdati isključivo ministar vanjskih poslova. Na duže od tri dana ne može doći niko”, kaže Zejnullahu. On navodi primjer da djeca osoba koje su rođene u BiH, a danas žive na Kosovu, ne mogu doći studirati u BiH.
U međuvremenu, Kosovo i Srbija su riješili većinu ovih pitanja pa ostaje nejasno zašto BiH barem ne slijedi praksu Srbije, čime bi se riješila ključna pitanja za život običnih ljudi.
“Predsjedništvo BiH je u sazivu u kojem su bili Silajdžić, Komšić i Radmanović donijelo odluku da će po ovom pitanju pratiti stav Srbije. Srbija i Kosovo su ta pitanja već riješili i ja sam pitao naše zvaničnike gdje je sada problem, ali nisu imali odgovora”, pojašnjava Zejnullahu.
No, kada se dovedu u pitanje interesi BiH Zejnullahu kaže da se riješe svi problemi i da naša država prizna pečate Kosova. To se desilo nedavno kada je Kosovo uvelo protumjere jer je BiH odbijala da prizna carinski pečat Kosova. Kada je BiH počela trpjeti štete, jednostavno je našla način da prizna zvanični pečat Kosova, kaže Zejnullahu. BiH je vize za kosovske građane uvela još i prije proglašenja nezavisnosti Kosova, a nekoliko godina poslije Kosovo je uvelo recipročne mjere. O rješavanju ovih tehničkih pitanja zvaničnici dviju zemalja su trebali razgovarati još u maju ove godine u Podgorici, ali do tog sastanka nikada nije došlo.
Kosovo je za BiH izuzetna prilika jer naša država ima značajan izvoz u ovu zemlju iako bi on mogao biti i znatno veći.
