U prostranoj područnoj školi u Sasama kod Srebrenice nastavu pohađa samo pet učenika, raspoređenih u četiri razreda, piše Anadolu Agency (AA).
Nastavu pohađa Marijan, jedini prvačić u školi u blizini Srebrenice. Anđela i Filip su blizanci i idu u drugi razred. Adelisa pohađa treći razred, a Marko četvrti. Družina je mala, ali složna.
Filip kaže kako s njim sjedi njegova sestra Anđela, koja dobacuje kako je brat mora slušati jer je ona starija.
Adelisa i Anđela su nerazdvojne, iako se često na odmorima igraju s dječacima.
– U ovoj maloj školi imam najbolju drugaricu Adelisu – kaže Anđela, što potvrđuje i Adelisa.
Različiti uzrasti, različiti zahtjevi
Škola u Sasama uspjela je pomiriti sve različitosti. Od uzrasta djece, njihovih želja i potreba, zahtjeva roditelja do nastavnog plana i programa. Nimalo lagan zadatak za učiteljicu Tatjanu Andrić, kojoj je ovo prvo radno iskustvo.
– Ovdje su djeca jednostavno dobra, poslušna, lijepo vaspitana, tako da nisam imala nikakvih problema – priča učiteljica Tatjana.
Posebnost ove škole jeste i obilježavanje vjerskih praznika. Dogovor je da djeca poštuju sve praznike. Od svih “praznika” najdraži su im rođendani. Kažu da su ti dani za njih posebna svečanost.
– Slavimo rođendane. Kad je nekom rođendan, donese sok i keks. Slavimo Novu godinu. Kada su neki vjerski praznici, mi tada ne idemo u školu – rekao Marko Milovanović, najstariji učenik škole u Sasama.
Sličan pogled na obilježavanje praznika ima i učiteljica. Ona smatra da je dobra saradnja s roditeljima, kao i njihovo opredjeljenje da ne naglašavaju razlike doprinijelo prijatnoj atmosferi koja vlada u lijepo ukrašenoj učionici.
– Radim u kombinovanom odjeljenju, imam pet učenika, inače, odjeljenje je multietničko, do sada ja nisam imala problema, međusobno se poštujemo, ne radimo ni za Božić ni za Bajram, učenici i jedne i druge vjere imaju svoju vjeronauku – priča Tatjana.
Roditelji su više nego zadovoljni rezultatima koje postižu djeca i slažu se da je bogatstvo odrastanja u različitostima u kojima žive njihovi mališani.
– Išao sam ovdje u školu, bilo nas je u razredu 28. Nastavu smo pohađali do četvrtog razreda, sve učionice bile su pune, išlo se u prvu i drugu smjenu, bilo je dosta đaka – govori Boban Prodanović, Anđelin i Filipov otac.
Toplina i pozitivna atmosfera
Boban svjedoči da je u područnom odjeljenju u Sasama prije rata bilo više Bošnjaka nego Srba, to, međutim, nikad nije bio problem. U takvom okruženju želi da odrastaju i njegova djeca. S njim je saglasan Adelisin otac Meho Hajdarević.
– Što se tiče problema, nema nikakvih problema – zaključuje on.
Hajdarevići imaju i sina. On je učenik sedmog razreda i na nastavu putuje u Srebrenicu, što je roditeljima dodatni trošak. Roditelji su saglasni da bi bilo ljepše kada bi u Sasama bilo više đaka.
– Naravno da bih voljela da ima više djece, i njima bi bilo bolje da se druže sa svojim vršnjacima, a ne samo oni da idu u drugi razred, teško je i njima, ne samo nama kao roditeljima – priča Anđelina i Filipova majka Jelena.
Škola u Sasama kod Srebrenice ne ističe se malobrojnošću đaka jer je takvih u Bosni i Hercegovini mnogo, nego toplinom i pozitivnom atmosferom koja u njoj vlada. Djeca su na prvom mjestu. Ovdje se uspjeh mjeri drugarstvom, solidarnošću i jednakošću među djecom.
Područno odjeljenje “Prve osnovne škole” u Sasama kod Srebrenice dokaz je da su centar dječijeg svijeta smijeh i igra, a ni znanja ne manjka.
