Naime, dok je istina da su neki dijelovi ruske vojske, kao što su strateške nuklearne snage i avijacija, te morska pješadija, doživjele nevjerovatnu modernizaciju, drugi dijelovi ove moćne vojske još uvijek zavise od zastarjele gvožđurije i slabo obučenih vojnika, koji kao da su “precrtani” iz perioda od pred kraj SSSR-a. Drugim riječima, piše ovaj magazin, modernizacija ruske vojske je urađena, najblaže moguće rečeno – neravnomjerno.
U godinama koje su uslijedile nakon raspada SSSR-a, rusko ulaganje u vojsku je smanjeno na istorijski najniži nivo. Opala je i borbena gotovost, a vojna industrija se, blago rečeno, raspala. Rezultat ovoga su, kako piše National Interest, debakli na domaćem terenu, u Čečeniji, i loše performanse vojske u konfliktu u Gruziji 2008. godine.
Dio problema je nedostatak novca, ali veći dio problema je organizacija, i zavisnost od slabo obučenih neprofesionalnih vojnika. SSSR se, u doba kad je rat bivao na pomolu, oslanjao na rezerviste, kad je riječ o popunjavanju jedinica.
I dok je ovaj sovjetski sistem funkcionisao za vrijeme Hladnog rata, on nije preživio test savremenog doba. Ovo se najbolje vidjelo u Gruziji, kad je Rusija morala za kratko vrijeme da sklopi ad hoc armiju. Istina je, Rusija je pobijedila u ovom konfliktu, ali sa obzirom na odnos snaga, trebalo je to da bude laka pobjeda, a ne “na mišiće”, tvrde u National Interestu.
Putin i njegovi generali su shvatili ovo, i počeli su sveobuhvatne reforme poslije Gruzije. Međutim, samo mali dio vojske je prešao na “novi model” funkcionisanja. Više od dvije trećine Putinove armije, pogotovo kopnene trupe, još uvijek su organizovane i funkcionišu po starom, sovjetskom modelu, i naoružane su sa zastarjelim sovjetskim naoružanjem.
Čak i većina Rusa koji se bore u Siriji koriste, u suštini, modernizovanu opremu iz 70-tih.
Istina je, piše National Interest, Rusija je krenula u profesionalizaciju i modernizaciju vojske, ali ova tranzicija je, u velikom dijelu, tek na početku, i trebaće vremena da se završi: samo četvrtina kopnene vojske je sačinjena od jedinica koje su popunjene i dobro obučene. Ovi profesionalni vojnici, čija obuka ipak zaostaje za zapadnim standardima, su dio snaga za brzu reakciju.
Rusi su preduzeli i korake da reorganizuju obuku vojske po ugledu na zapadni model. Takođe, desile su se i velike promjene u vojnoj strukturi – Kremlj je “isjekao” predimenzionirani Generalštab, logistika je poboljšana, a komandno kontrolni lanac je sada efikasniji.
Dalje, mnoge formacije veličine divizija zaostale iz sovjetske ere su smanjene i reformisane u modernije i funkcionalne brigade, slične onima koje postoje u američkoj armiji.
Ali sve ovo važi za manji dio vojske – reforme su nekompletne i trebaće godine i godine da se one završe, a i ovo je pod znakom pitanja ukoliko ruska ekonomija i dalje bude suočena sa velikim izazovima usljed niskih cijena nafte i sankcijama koje je uveo Zapad.
I dok se Rusija polako ali odlučno suočava sa svojom najvećom vojnom manom – obukom i borbenom gotovošću – vojna industrija je u sjeni svoje sovjetske preteče. Rusija je poslije raspada SSSR-a počela da zaostaje u mnogim ključnim oblastima vojne tehnologije. Na primjer, Rusi su debelo zaostali u tehnologijama koje su potrebne za izradu preciznih oružja i radara.
Još jedna slabost je brodogradnja. Rusija više nema kapacitet da gradi velike brodove, veličine nosača, i koristi zastarjelu tehnologiju brodogradnje. Na promjenu ovog stanja će, tvrde u National Interestu, dugo da se čeka.
Kad je riječ o kupovini opreme, Rusija je napravila interesantan izbor, a mnoge aspiracije se čine nerealnima (poput nabavke 2.300 T-14 Armata tenkova do 2020. godine).
Ruska avijacija, na primjer, kupuje mali broj savremenih borbenih aviona. Prave se Su-30M2s, Su-30SMs, Su-35S i Su-34s, koji su derivati jedne te iste osnove – “Flankera” (Su-27), ali inače nisu pretjerano slični, što komplikuje logistiku.
Istina je, zaključuju u National Interestu, Rusija počinje razvoj tri nova tipa aviona, ali nije jasno kako će da plate ovaj ambiciozan program.
Kad je riječ o ruskoj mornarici, i ona ima mnogo nedostataka. Istina je, oni su počeli da koriste veoma respektabilne podmornice, kao što su nuklearne podmornice klase Borey i ofanzivne podmornice klase Yasen (posebno vrijedna pažnje). Takođe, Rusija je počela sa izgradnjom dvije podmornice sa balističkim proektilima i tri ofanzivne podmornice, ali teško da će Moskva uspjeti da izdrži ovaj tempo.
I tu se završavaju dobre stvari za Ruse, kad je riječ o njihovoj mornarici. Dok je flota podmornica zaista respektabilna, i po zapadnim standardima, flota brodova je uglavnom sastavljena od zastarjelih plovila iz doba SSSR-a. Ovi brodovi nisu propisno unaprijeđeni, niti održavani, a često im nedostaje obučena posada. Možda najbolji primjer za sve ovo je ruski nosač aviona – Admiral Kuznjecov – koji je pokazao da je sklon kvarovima usred angažovanja. Kuznjecov, čak, plovi u paru sa remorkerom, koji je tu u svakom slučaju – da ga dovuče do luke ukoliko se pokvari. Istina je, Rusija pravi i nove brodove, ali tempo je zatrašujuće (zastrašujuće za Moskvu) spor.
Sve u svemu, zaključuje National Interest, ruska vojska je napravila ogroman napredak poslije kraha iz 90-tih. Ali mora da prođe još mnogo vremena da bi uspješno završila započete reforme. Ovaj proces neće biti gotov prije 2030. godine, i to je optimistična procjena. Čak i kad se to desi, Rusija neće biti ono što je bio Sovjetski Savez, jer nema ni ljudske ni industrijske resurse da bude takva vrsta džina. Čak i kad se reforme završe, Rusija neće moći da “igra 1 na 1″ sa SAD-om i njenim saveznicima, zaključuje National Interest.
“Ruske snage će nastaviti proces modernizacije, ali ruska vojna moć, izuzimajući njene nuklearne snage, je iluzija – tigar od papira”, piše na kraju analize ovog magazina.
