Djevojka iz Belgije poznata samo pod lažnim imenom Laura (24) čeka eutanaziju iako ne boluje od terminalne bolesti ili ikakve fizičke bolesti, piše Daily Mail.
U Belgiji uz pomoć lijekova dnevno premine pet osoba. Najčešće su to ljudi u terminalnoj fazi bolesti ili oboljeli od kroničnih bolesti. Laura odgovara kvalifikacijama za eutanaziju iako nema terminalnu bolest, piše Glam-blam.
Mlada žena razgovarala je s belgijskim novinama De Morgen o svojoj odluci. Izjavila je kako je od djetinjstva uvjerena da mora umrijeti, tvrdeći da “život nije za nju”.
Imala je teško djetinjstvo. Njezino rođenje nije bilo planirano, a otac je previše pio. Zbog toga je živjela s bakom i djedom, koji su joj pružili ljubav i sigurnost, no njezine suicidalne misli nisu nestale.
Laura je od 21. godine pacijentica u psihijatrijskoj ustanovi. Kaže kako “uživa u organiziranju svog sprovoda”, iako ju žalosti što će njezini baka, djed i majka biti tužni. No, kaže, nema izbora.
“Ne gledam na smrt kao na izbor. Kada bih imala izbora, izabrala bih podnošljiv život, ali sve sam učinila i nisam uspjela. Čitavog života igrala sam se mislila o samoubojstvu, a imala sam i nekoliko pokušaja. No, uvijek se nađe netko tko me treba, a ne želim nikoga povrijediti. To me zaustavljalo”, izjavila je Laura.
Prema najnovijim podacima, broj ljudi koji su odabrali oduzeti si život u posljednjih se 12 mjeseci povećao za 27 posto. Godine 2013. bilo je 1.816 slučajeva eutanazije, a 2012. 1.432. Od ukupnog broja eutanaziranih pacijenata 2013., bilo je 51,7 posto muškaraca. Osobe između 70 i 90 godina starosti čine više od pola smrti, čak 53,5 posto, dok mlađi od 60 čine tek 15 posto od ukupnog broja eutanaziranih pacijenata.
Belgija je 2003. legalizirala eutanaziju čime je, nakon Nizozemske 2012., postala druga zemlja u svijetu koja je to učinila. U veljači su belgijske vlasti proširile odluku o eutanaziji i na terminalno bolesnu djecu u stanju nepodnošljive patnje.
Aktivisti koji se protive eutanaziji prigovaraju što se uz terminalne pacijente sve češće usmrćuju oni koji nisu smrtno bolesti. Kao primjer navode gluhe blizance Marca i Eddyja Verbessema (45) kojima je ostvarena želja da umru 2012. nakon što su saznali da će oslijepiti. Prošle godine medicinski je potpomognuta smrt trannseksualke Nancy Verhelst (44) nakon što je njezina operacija promjene spola pošla po zlu i ostavila ju deformiranu.
Neki izvještaji tvrde da je belgijski liberalni režim doveo do toga da se neki pacijenti usmrćuju bez njihove dozvole. Jedno je istraživanje pokazalo da otprilike jednu od 60 medicinski potpomognutih smrti nije zatražio pacijent. Pola pacijenata ubijenih bez pristanka bili su stariji od 80 godina, a dvije trećine bile su u bolnici i nisu bolovale od terminalne bolesti poput raka.
U četiri od pet slučajeva o smrti se nije raspravilo s pacijentom jer su bili u komi, dementni ili jer su liječnici odlučili da taj razgovor nije u pacijentovu interesu. Vrlo često liječnici o smtonosnoj injekciji ne bi obavijestili ni obitelj pacijenta, smatrajući da je to medicinska odluka, piše u izvješću objavljenom u Journal of Medical Ethics.
Belgijski akt o eutanaziji dozvoljava prakticirati ‘ubijanje iz milosti’ samo kod odraslih osoba i emancipirane djece koji nesnosno pate i koji mogu dati pristanak. Službeno nije zakonito da liječnici ubijaju pacijente bez njihova pristanka.
“Studija je pokazala da je broj smrti bez pristanka učestalija pojava nego službeno odobrene smrti”, piše autor izvješća, profesor Raphael Cohen-Almagor sa Sveučilišta Hull.
Liječnici smatraju da je eutanazija medicinska odluka koju mogu donijeti oni sami, no postavlja se pitanje kako netko, pa čak i liječnik, može tu odluku donijeti umjesto pacijenta.
