Reporteri hrvatskog Jutarnjeg lista pokušali su doznati historijske činjenice o stradanju Vučićeve rodbine, posjetivši mjesto Čipuljić kraj Bugojna, a nakon posjeta su zaključili kako je izjava o ustaškim zločinima nad članovima njegove porodice vjerovatno za mladog radikala Vučića na početku njegove političke karijere bila veliki plus.
“Ali, on je već tada, s obzirom na to da je ostao povezan s rodbinom i djedovinom, morao znati da u najmanju ruku iskrivljuje istinu”, ističu reporteri hrvatskog Jutarnjeg lista.
Hrvatski novinari su do tog zaključka došli nakon posjeta u Čipuljiću. Tamo su, između ostalih, razgovarali sa susjedom Vučićeve obitelji 82-godišnjim Vasom Trifkovićem koji je odrastao s Vučićima, nekada najbogatijim stanovnicima sela.
– Imao sam sedam godina kada su nas sve okupili, ustaše, ko drugi, i naredili nam da skupimo zlatninu i sve vrijednosti i da se okupimo u gimnaziji jer je tu bio logor. Prepratili su nas u stočne vagone i uputili prema Jasenovcu. Kada smo došli tamo rekli su nam da je logor pun i odvezli nas dalje, skroz do Kragujevca. Nisu nas pobili, nego samo potjerali. Ja sam u Srbiji završio mehanički zanat i vratio se u Bugojno. Tada zapravo niko od nas nije stradao. Ja nisam siguran je li u vlaku bilo i Vučićeva rodbine, ali sam siguran da nikoga nisu ubile ustaše. Za Radu, Anđelkova brata znam da je umro od srca u Gornjem Vakufu, Anđelko (Aleksandrov djed, op.a.) poginuo je ili je ubijen 1941. , ali ne zna se kako kod Banje Luke, a drugi su pomrli (…) Tko je imao priliku, prelazio je na katoličanstvo da se spasi, pa su tako napravili i Vučići, i to Anđelkova linija, znači Aleksandrova. Ne možete im zamjeriti takva su bila vremena – ispričao je Trifković novinarima Jutarnjeg lista.
Šerif Redžić, koji je parcelu kupio od Aleksandrove tete Smilje, poručio je hrvatskim novinarima da lijepo pišu o njemu te kako Vučić nije ratni zločinac.
– Na početku je pogriješio što je bio s onim majmunom Šešeljem, ali je došao na svoje, fin je čovjek – kazao je Redžić, potvrdivši navode drugog susjeda Vase o porodičnom stablu Vučićevih.
S druge, pak, strane, mjesni pravoslavni sveštenik Slaviša Đurić nije mogao pomoći rekonstruirati stradanje Srba na primjeru porodice Vučić jer su tokom posljednjeg rata nestale crkvene knjige.
– Djed Anđelko bio je adžija, posjetio je božji grob u Jerusalemu, bio je imućan i cijenjen, bavio se uzgojem konja za utrke. On je ubijen u jednom selu kraj Banje Luke, to se pretpostavlja, nema zapisa, ali budimo realni, svi znamo koje su vojske gdje ratovale – kazao je sveštenik.
Današnji Jutarnji list piše i da je srbijanski odmetnuti radikal i protivnik Vučićeve politike Ljubiša Petković uzburkao tamošnju javnost objavom knjige “Haške muke” u kojoj tvrdi da ima dokument datiran 19. septembra 1941. u kojem se vidi da su Vučićevi preuzeli katoličanstvo.
– Stari Anđelko je bio jedina žrtva Vučiča u Drugom svjetskom ratu, ali ni on nije stradao od ustaša. Djed Aleksandra Vučića umro je od zadobivenih rana, nakon jedne kavanske tučnjave u Banjoj Luci. Bavio se švercom. Pošto je bio u stalnim dugovima, osnovano se sumnja da je u pitanju osveta za nenaplaćena potraživanja – piše Petković u svojoj knjizi.
Srbijanski premijer Aleksandar Vučić u više je navrata u javnosti izjavljivao kako su njegovu porodicu ubile ustaše, a takve izjave učestale su otkad su počele pripreme za kanonizaciju blaženog Alojza Stepinca.
– Pogrešnog ste čovjeka našli da pitate. Ja se uvijek ugrizem za jezik kad govorim o toj temi. Pa, cijelu moju familiju su ustaše pobile i sad tražite da kažem nešto o čovjeku koji je, u najmanju ruku, tražio izliku za ljude koji su takve zločine počinili – citirao je Jutarni list Vučićevu izjavu.
