Iako je u politici dosta toga moguće, ipak i u tom zanatu su oduvijek postojala određena pravila koja su se poštovala, posebno od onih koji su ostavljali historijski trag za sobom. Veliki ljudi vuku velike poteze i zbog njih „plaćaju glavom“, ali ostaju uspravni i kada mali ljudi i male politike pokušaju da ih svedu na svoj mizerni nivo. Ipak ovdje ne bih govorio o „nevjerovatnim savezima“ nego o nečemu što je još šokantnije, a to je da neki politički pokreti i njihovi sljedbenici misle da građani Bosne i Hercegovine boluju od terminalne amnezije pa se ničega ne sjećaju. Iako takve vođe i partije misle da su svi senilni, ipak nije tako, jer postoje dokumenti koji svjedoče kakvo licemjerstvo vlada na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Pa drugovi, nije nam svima hiruškim putem ostranjeno pamćenje.
Socijaldemokratska partija (SDP) je godinama bjesomučno i bespoštedno rušila Stranku za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) u isto vrijeme obećavajući kule i oblake napaćenim građanima. I šta se desilo, uz pomoć nevjerovatne medijske hajke, jednog djela međunarodne zajednice i djela nevladinog sektora konačno je SDP dobio priliku da povede procese u BiH nakon izbora 2010. godine. I gledaj čuda, od obećanja dobismo neformiranje vlade punih godinu i po dana, a kasnije još 2,5 godine, praktično, tehničkog mandata Vlade Federacije BiH. Sve zbog eksperimentisanja i neodgovornog ponašanja upravo tog SDP-a. Od 2006. do 2010. godine dok je SBiH bila dio vladajuće većine BiH je napravila dva koraka prema Europskoj uniji, dva prema NATO-u, osnovali 17 institucija na državnom nivou kao i 75 zakona, postali članicom Vijeća sigurnosti, privlačili investicije, podržavali povratak, podizali bruto društveni proizvod i otvarali nova radna mjesta van granica BiH za naše firme. Za vrijeme 2010. – 2014. od SDP-a smo dobili blokadu, ali istina SDP je počeo da priča kako je energetski sektor dobar za Bosnu i Hercegovinu, zaboravljajući da je rušio predhodnu vladu upravo na energetskom sektoru.
Nakon pada Zlatka Lagumdžije dešavaju se previranja unutar Socijaldemokratske partije BiH. Formalno je Lagumdžija sklonjen, međutim upućeni tvrde da upravlja procesima u SDP-u iz sjene, kao i da je jedan od glavnih „savjetnika“ vrhu SDA pomoću koje želi da eliminiše DF i Željka Komšića sa političke scene. Međutim pokušaj historijskog plasiranja nove vizije SDP-a juče je slatko i do bola nasmijalo sve one koji se ozbiljnije bave politikom i koji ipak detaljnije prate bh, političke prilike. Socijaldemokratska partija BiH juče je glamurozno i vizionarski, putem profesora Ante Domazeta, objavila slijedeće:
„Ključna stvar u programu je da će se SDP zalagati za reintegrirano društvo u BiH, za državu koja će biti decentralizirana, država regija, ali funkcionalno reintegrirana, snažna i sposobna da vodi proces euroatlantskih integracija, te sposobna da osigurava konkurentnost BiH u globalnoj ekonomiji”. Dalje stoji da je prema viziji SDP-a, BiH je zemlja koja ima određen broj regija koje su multietničke, nisu zasnovane na etničkim cjelinama, koje imaju određene nadležnosti u svome djelovanju, koje su na nivou savremenih evropskih država, ali isto tako djeluju integrirano i osiguravaju integritet, integriranu snagu BiH kao države.
Upravo su prije 15 i više godina Stranka za Bosnu i Hercegovinu i tadašnji kopredsjedavajući Vijeća ministara BiH i predsjednik stranke dr. Haris Silajdžić sami ustali u borbu protiv entitetske privatizacije koju je podržala SDA zajedno sa drugim nacionalnim strankama. Stranka za Bosnu i Hercegovinu se bezrezervno zalagala za privatizaciju na državnom nivou, međutim ostala je usamljena u toj borbi. Nakon toga, Stranka za BiH izlazi sa konceptom Bosne i Hercegovine sastavljene od funkcionalnih multietničkih regija, sa decentralizovanom ali funkcionalnom državom. Iako je Evropska komisija u početku prihvatila taj koncept, nakon što se Dodik usprotivio, i Evropska komisija je odustala. I vidi ponovo čuda, tajac od strane SDP-a, koji nije podržao koncept multietničkih funkcionalnih regija.
U oba slujača SDP je „mudro“ šutio bojeći se reakcija, prije svega evropskih zemalja koje, putem OHR-a i visokog predstavnika, nisu podržali privatizaciju na državnom nivou kao ni uspostavljanje ekonomskih regija. Socijaldemokrate BiH su procjenjivale da bi za njihovo umiljavanje međunarodnoj zajednici bilo štetno da se suprostave, jer to nije bilo popularno, nego su tu čast borbe za BiH prepustili Silajdžiću i SBiH. Važno je naglasiti da Evropa nikad nije razumjela Bosnu i Hercegovinu i njenu hiljadugodišnju multikulturalnost te je svojim stavovima podržavala podjelu njenog teritorija, ekonomije, stanovništva i.t.d. u svim mogućim prilikama od rata pa do sada. Evropski zvaničnici su smatrali i smatraju da je to neka zemlja na brdovitom Balkanu, ne shvatajući da je upravo obrnuta situacija, da Evropa treba da uči kako se u tim brdima Bosne živjelo vijekovima zajedno. Nisu mogli shvatiti jer su navikli da je sama Evropa nacionalno izdjeljenja u svojim temeljima, dok je Bosna njeno naličje, hiljadugodišnja multietnička država. To je Evropa, ali gdje je tada bila Socijaldemokratija BiH koja se javno zalaže za očuvanje Bosne i Hercegovine i njeno jačanje, a kad dođe prilika da se to pokaže onda nijemi.
Sve ovo podsjeća na mitološko junaštvo Marka Kraljevića, za kojeg ne postoje historijski tragovi da je živio. Međutim on je u javnosti postao i ostao junak. Slično junaštvo u javnosti baštini i SDP, međutim ne postoje historijski tragovi takve borbe. Šta drugo reći i za prijedlog koji je došao iz SDP-a o uređenju Bosne i Hercegovine na principu ekonomskih regija nego: „Kasno Marko na Kosovo stiže“.
