To su zaključili su učesnici panela “Kosovo i Srbija: koliko još do normalizacije“ na 5. Beogradskom bezbjednosnom forumu.
Direktor Kancelarije za Kosovo u Vladi Srbije, Marko Ðurić rekao je da Srbi i Albanci mogu da napreduju samo ako sarađuju.
Prema njegovim riječima, u Briselskom dijalogu nema granica u onom što bi se moglo postići na planu političke i privredne saradnje, ukoliko se, u mjeri u kojoj je to moguće, izostavi pitanje statusa Kosova.
Upitan koliko još do normalizacije, Ðurić je rekao da to zavisi od obije strane i od toga koliko će uspijeti da izoluju svoje razlike.
Specijalni predstavnik EU na Kosovu Samuel Žbogar uporedio je normalizaciju odnosa Beograda i Prištine sa evropskim integracijama, ističući da se normalizacija neće desiti u jednom danu, već da se vremenom, tokom procesa, dolazi do nje.
“Normalizacija nije nešto što će se desiti tokom noći, već se dešava od prvog dokumenta koji smo potpisali do posljednjeg”, rekao je Žbogar i dodao da je dijalog samo instrument u tom procesu.
On je ocijenio da postoji loša percepcija dijaloga, kao i da se mora promjeniti način na koji se građanima sa obije strane saopštavaju rezultati pregovora.
“Retorika na obije strane poslije svake etape dijaloga uvijek je – ”mi smo pobjedili”, rekao je Žbogar, dodajući da političari šalju konfuzne poruke svojim građanima.
On je rekao i da nije dobro što se dijalog dešava samo na visokom političkom nivou, između premijera i uže grupe njihovih saradnika, ističući da bi razgovor trebalo spustiti i na niže nivoe.
Mladi ljudi bi, naveo je, trebalo više da sarađuju, budući da oni nemaju sjećanje o onoj drugoj strani već samo svakodnevne loše vijesti na osnovu kojih formiraju svoje stavove.
“Bilo bi dobro da postoji i direktan dijalog Beograda i Prištine o evropskim integracijama, bezbjednosnoj saradnji… To mogu biti oblasti u kojima dvije strane mogu da sarađuju i bez Brisela, što bi ojačalo normalizaciju”, rekao je Žbogar.
Žbogar je preneo da Kosovo ima evropsku budućnost i da je evropski proces jedina ujedinjujuća snaga na Kosovu.
“Kao EU ne možemo sebi priuštiti da dođe do rata na Kosovu”, poručio je on.
Zamjenik ministra za evropske integracije Ramadan Ilazi ocjenio je da cilj treba da bude integracija u EU, ali i da Srbija prizna Kosovo.
Ta pitanja treba da se povežu, jer će to omogućiti saradnju Beograda i Prištine, a proces normalizacije treba da ima politički zaključak, smatra on.
Upitan šta bi mogao biti sljedeći sporazum u okviru dijaloga, on kaže da bi to mogao biti mirovni sporazum, bilateralni, koji bi napravio prostor za dalje korake.
Kosovo je, kako je rekao, donijelo tri važne odluke – o ZSO, granicama sa Crnom Gorom i uspostavljanju Specijalnog suda.
“Nadamo se da će Srbija do kraja godine moći da otvori poglavlja, a Kosovo dalje da napreduje ka viznoj liberalzaciji”, rekao je Ilazi.
Poslanica opozicione Demokratske stranke Gordana Čomić je kazala da opozicija podržava proces normalizacije i vladu u dijalogu, jer opozicija nije opozicija Srbiji.
“Mi želimo da vidimo normalizaciju na terenu”, rekla je ona.
Čomić je dodala i da bi sve bilo mnogo brže i bolje da žene odlučuju, jer one ne postavljaju pitanje prošlosti, već budućnosti i koje koristi donose dogovori.
Opozicioni poslanik u skupštini Kosova Ilir Deda smatra da treba biti realan i da će se normalizacija dogoditi tek kada više ne budu potrebne snage kao što je Kfor.
On je kazao da se godinama pregovara, a da nije bilo većih rezultata, što pokazuje da je potrebno liderstvo.
Prema njegovim riječima, Briselski proces nije jasan i ambiciozan, kao što je Berlinski, pa bi ih trebalo usaglasiti, jer, kako je ocjenio, Briselski proces ne donosi bolju budućnost.
Deda se usprotivio ZSO istakavši da je to bosanski model pravljenja države, koji bi podjelio Kosovo na dva djela i donio segregaciju. Po njemu, alternativa je bio Ahtisarijev plan.
Predsjednik organizacije “Common voice” na Kosovu Dukagjin Gorani rekao je da su oba društva već duže vrijeme hrane pogrešnim porukama.
On smatra da do normalizacije odnosa mora da prođe još vremena, da treba da dođu i odu dve ili tri vlade i u Beogradu i u Prištini, kako bi građani prihvatili da je politika umjetnost kompromisa.
Prema njegovom mišljenju, obije vlade su sada autistične i građani dan poslije potpisivanja sporazuma u dijalogu Beograda i Prištine ne znaju šta je potpisano i gdje će ih taj dogovor odvesti.
Istraživač iz Zubinog Potoka Ljubiša Mijačić rekao je da Srbi i Albanci različito vide proces normalizacije, a lično ocjenjuje da nije video velike pomake od potpisivanja briselskog sporazuma prošle godine.
On je naveo da na Kosovu vidi nacionalizam “izgrađen na stereoidima”.
Vlasti moraju da promjene način na koji posmatraju srpsku zajednicu i da u njoj vide saveznika, a ne pretnju, rekao je on, dodavši da na Kosovu nema ekonomskog razvoja i da mladi ljudi i profesionalci odlaze jer ne mogu da se zaposle.
