Snage sirijske vlade u nedjelju su nastavile sa žestokim napadima na pobunjenički dio Alepa nakon što se podijeljeno Vijeće sigurnosti UN-a nije uspjelo dogovoriti oko primirja koje bi spasilo taj ratom uništeni grad. Režimske snage zauzele su raskrižje Jandul na sjeveroistoku grada, a cilj im je otvoriti put za “odlučujuću ofenzivu”, piše provladin list Al-Watan u Damasku, piše jutarnji.hr
Sirijska vojska je uz pomoć ruskih zrakoplova pokrenula napad na okruženi sektor Alepa prije dva tjedna, kako bi spojila vladin i pobunjenički dio nekoć važnog sirijskog gospodarskog središta. Prema Sirijskom opservatoriju, u zračnim napadima sirijskih i ruskih snaga ubijene su 273 osobe, većinom civila i uključujući 53 djece otkako je vlada 22. rujna pokrenula operacije za spajanje zapadnog i istočnog dijela grada.
Analiza Vlade Vurušića: Jesmo li doista na rubu nuklearnog ludila ili je to samo uobičajena igra?
U svijetu je sve više regionalnih konflikata u kojima se sukobljavaju interesi SAD-a i Rusije. Praktički nema ni jednog žarišta gdje Rusija i SAD nemaju različit pristup, pa čak i tamo gdje se čini da bi mogli biti saveznici, kao recimo u Siriji u borbi s ISIL-om. I tamo se umjesto već dogovorene zajedničke suradnje došlo u situaciju mogućeg neposrednog međusobnog vojnog sudara i prijetnji sankcijama. Zato je njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier rekao da svijet ulazi u novu fazu hladnog rata koji je opasniji od onog u drugoj polovici 20. stoljeća. Naime, podsjeća Steinmeier – tada su se znali atari svakog od blokova, a sada tih limita više nema. Svako malo svijet zabruji o mogućem nuklearnom ratu. Zapad ponovno priča o “ruskoj opasnosti”. U Rusiji se Zapad opet deklarira kao glavni protivnik.
U nekim zemljama bivšeg “sovjetskog lena” – Poljskoj i baltičkim državama – vlada prava antiruska histerija. Rusiju se proglašava gorim neprijateljem od suludih džihadista iz monstruoznog IS-a. Ljetos su u toj zemlji održani manevri, najveći od pada Berlinskog zida, gdje je hinjena obrana ” od napada s istoka” – 30 tisuća vojnika iz 24 zemlje. NATO je praktički istisnuo Rusiju iz Europe, a kuca na vrata postsovjetskih država (Ukrajina, Gruzija) koje su, kažu Rusi, prema dogovoru trebale ostati i dalje pod njihovim patronatom.
Sada se pak digla uzbuna jer su Rusi u svoju najzapadniju enklavu – Kalinjingradsku oblast, stiješnjenu između Poljske i Litve, dopremili raketni sustav Iskander M koji je sposoban nositi nuklearne glave.
Navodno su Rusi namjerno izložili taj “teret” američkom vojnom satelitu da bi malo iživcirali drugu stranu. Iskander M dovezen je tamo, kažu u Moskvi, zbog vojne vježbe. Igranje šibicama se nastavlja. Svi zveckaju oružjem i jedni drugima viču “drž’te lopova”.
Pojačavaju svoje vojne potencijale (u baltičkim republikama povećava se kontingent stranih vojnika na ruskim granicama), a hoće li Rusi vratiti Iskandere u baze, tek će se vidjeti, iako im oni ne trebaju tako blizu europskim granicama da bi pogodili ciljeve na Zapadu.
No, jesmo li zbilja na rubu nuklearnog ludila ili je to samo uobičajena igra? Podsjetimo se da je cijeli hladni rat prošao u gotovo svakodnevnim upozorenjima o nuklearnom ratu koji samo što nije.
Na glasovanju u subotu u UN-u, Rusija je uložila veto na francuski nacrt rezolucije kojom se tražio prekid bombardiranja Alepa, dok je alternativni prijedlog Moskve odbijen, što je dodatno produbilo jaz u Vijeću sigurnosti UN-a između Rusije i Zapada koji podupire pobunjenike u petogodišnjem ratu u Siriji koji je odnio preko 370.000 života.
Nemogućnost dogovora oko Sirije potaknula je špekulacije o znatno većoj i široj vojnoj intervenciji zapadnih sila na čelu sa SAD-om, čime bi se otvorio prostor za eventualni sukob američki i ruskih snaga pa makar on započeo i nenamjernim incidentom.
Tako je rusko ministarstvo obrane u četvrtak je priopćilo kako smatra da bi Sjedinjene Države morale pozorno razmisliti o tome kakve bi mogle biti posljedice napada na položaje sirijske vojske jer takvi napadi predstavljaju prijetnju i za ruske vojnike. Rusi su također podsjetili da u Siriji imaju raketni sustav S-300 (dometa do 400 kilometara) i još sofisticiraniji S-400, čime su htjeli naznačiti da ni jedan američki zarkoplov nije siguran:
– Sustavi protuzračne obrane S-300 i S-400 u sirijskim bazama Hmeymim i Tartus imaju domet koji bi mogao iznenaditi mnoge neidentificirane zračne mete. Vojnici koji njima upravljaju neće imati vremena identificirati porijeklo zračnih udara i odgovor će biti trenutan. Bilo kakve iluzije o “nevidljivim” avionima bit će slomljene u susretu s realnošću – rekao je glasnogovornik ruskog ministarstva obrane general Igor Konašenkov za državni medij Sputnik news.
Ruski je general očito aludirao na američke višenamjenske ratne zrakoplove F-22, kojeg mnogi smatraju najboljim lovcem na svijetu i F-35, kao i veterana mnogih ratova, bombarder B-2. Svaki od tih zrakoplova diči se “stealth” tehnologijom ili smanjenom vidljivošću za radare, što bi ih trebalo učiniti teškim metama za protuzračnu obranu ili neprijateljske lovce.
Iako nema sumnje u velike sposobnosti S-300 i S-400 sustava (koji prema ruskim medijima može naciljati mete koje se kreću brzinom do 4800 metara po sekundi, i to na udaljenosti od 3 do 400 kilometara), američki analitičari su skeptični prema njihovim mogućnostima da bez problema naciljaju F-22 ili B2.
Prema pisanju Davea Majumdara s portala warisboring.com, čak i ako Rusi radarima koji pretražuju na niskim frekvencijama otkriju neki od tih zrakoplova, radari na frekvencijama C, X i Ku ne mogu otkriti zrakoplove smanjene vidljivosti, osim na vrlo bliskim udaljenostima. Po toj bi logici “nevidljivi” zrakoplovi mogli naciljati metu, opaliti i udaljiti se s lokacije prije nego neprijatelj stigne reagirati.
