Iako dolaze u Europu na razne načine i kroz druge zemlje, mnogim izbjeglicama je cilj doći do zemlje gdje im se barem čini da će naći i posao: u Njemačku. Procjene govore o upravo golemim brojkama, a ta brojka vremenom postaje sve veća.
Njemački ured za izbjeglice i migraciju je još početkom godine računalo kako će u 2015. ovdje doći 300 tisuća izbjeglica. Onda je u svibnju/maju ispravila tu procjenu na čak 450 tisuća, a u međuvremenu je i njemački ministar unutrašnjih poslova izjavio da bi “brojka lako mogla biti još mnogo veća nego što smo do sad procjenjivali.” Udruga njemačkih gradova i općina već računa da će imati posla sa 600.000 izbjeglica, dakle da će u ovu zemlju u samo jednoj godini doći stanovništvo jednog velegrada. Samo u pokrajinu Sjeverno Porajnje i Vestfalija u ovim ljetnim mjesecima stiže oko tisuću izbjeglica – na dan!
Zato u komunama već zvone sva zvona na uzbunu: kako uopće smjestiti tu gomilu ljudi? U nekim gradovima su već postavljena čitava naselja od šatora. To možda može biti nekakvo rješenje za ljeto, ali nikako ne može biti trajno. Ministar unutrašnjih poslova pokrajine Saske Markus Ulbig obišao je jedno takvo šatorsko naselje kod Dresdena i izjavio kako “ti ljudi trebaju čvrst krov nad glavom”.
Ministar za socijalna i pitanja integracije pokrajine Sjevernog Porajnja, Guntram Schneider se svakako slaže sa kolegom sa istoka Njemačke i priznaje kako šatori “sigurno nisu najbolje rješenje”. Ali isto tako priznaje kako trenutno jednostavno nema nekog drugog rješenja i u svom očaju moli gradove i općine da na raspolaganje stave hale svih vrsta – ne samo sportske dvorane, nego i velike dvorane udruga, dvorane rehabilitacijskih centara, bilo što. “Uz nešto mašte je još mnogo toga moguće”, kaže ovaj ministar evangeličkoj novinskoj agenciji.
Treba masovno graditi stanove
Ali nije tek problem pružiti im krov nad glavom u prvim tjednima. Gradonačelnik Nürnberga i predsjednik udruge njemačkih gradova Ulrich Maly pretpostavlja da će velik broj, oko četrdesetak posto pristiglih izbjeglica i dobiti status azilanta pa tako i ostati u Njemačkoj. To onda znači da treba razmišljati dugoročno i suočiti se sa pitanjem, gdje te silne ljude onda i naseliti?
Zato želi da se svake godine izgradi 80 tisuća novih stanova i to ne samo za ove izbjeglice. Maly želi svakako spriječiti da se ove izbjeglice i domaće stanovništvo onda mora natjecati za stambeni prostor, osobito u gradovima gdje svi žele živjeti. Takva konkurencija će brzo uništiti svaku nadu da se tim nesretnicima pruži dobrodošlica, a to treba shvatiti i njemačka država i novčano pomoći gradnju takvih naselja.
Sa tom procjenom se slaže i poslovođa Udruge njemačkih gradova i općina, Gerd Landsberg i traži “renesansu gradnje socijalnih stanova. Moramo intervenirati na tržištu stanova kako bi izbjegli da se pojavi konkurentna situacija.”
Prazne zgrade na krivim mjestima
Naravno da u Njemačkoj ima mnoštvo zgrada koje zjape prazne i gdje bi se lako mogle smjestiti izbjeglice. Ali problem jest što te zgrade najčešće stoje na “krivim mjestima”, uglavnom u ruralnim sredinama. Tamo pak nedostaje bilo kakve mogućnosti naći posao i zato te zgrade i jesu prazne jer je tamošnje stanovništvo otišlo u potrazi za radnim mjestom.
Landsberg zato smatra da se treba prihvatiti ta realnost: “Ljude treba smjestiti tamo gdje ima šansi da nađu posao. Bila bi glupa računica tek reći; imamo toliko i toliko izbjeglica i toliko i toliko praznih zgrada, dakle hajdemo ih tamo strpati.” Problem praznih zgrada se osobito odnosi na istok Njemačke pa je tako i gradovi u kojima je osobito mnogo izbjeglica – na primjer Hamburg, žele barem dio njih preseliti na istok.
S druge strane, predsjednik vlade istočne pokrajine Brandenburg Dietmar Woidke upozorava kako to neće funkcionirati jer tamo vlada golema nezaposlenost. Konačno, cilj treba biti integrirati te došljake i u svijet rada, a tamo su “mogućnosti veoma ograničene”, kaže Woidke. Povrh toga dolazi i politički problem, jer je osobito u pokrajinama koje su bile Istočna Njemačka veoma malena spremnost prihvatiti izbjeglice i bilo je osobito mnogo napada na strance.
“Izazov kojeg možemo savladati”
Gerd Landsberg ne želi nekakva geta i naselja gdje će biti samo došljaci, nego bi najradije sve izbjeglice smjestio decentralizirano, podijeljene na mnogo pojedinih stanova. To je “bolje za ljude na kojih se to odnosi, bolje za gradove koji imaju taj problem i bolje za integraciju.” Ali priznaje da “broj izbjeglica tako dramatično raste” da se taj idealni cilj mora odgoditi za neko kasnije doba.
Isto tako zalaže se za jasnu podjelu tražitelja azila što je prije moguće kako bi se smanjio njihov ukupan broj. Oni koji su ratne izbjeglice poput onih iz Sirije će vrlo vjerojatno dobiti boravišnu dozvolu i njih se treba integrirati što je prije moguće. S druge strane su izbjeglice sa zapada Balkana među kojima jedva da itko dobije status azilanta i koje se protjeruje nakon što je njihov zahtjev odbijen.
Bavarska zato želi čak takve izbjeglice smjestiti u izdvojeno prihvatilište i Landsberg nema ništa protiv takve inicijative. Ali isto tako poziva Europsku uniju da pomogne tim zemljama da se gospodarski stave na noge jer to ne može biti samo zadaća Njemačke. Ali ako se odbiju te izbjeglice sa Balkana koji čine oko 40% onih koji dolaze u Njemačku, onda tvrdi kako “tako bogata zemlja kao što je Njemačka mora moći savladati i ovaj izazov.”
