Međunarodna organizacija rada objavila je kako 52 miliona žena rade kao kućanice širom svijeta. No, u mnogim zemljama, a posebno Aziji, one nemaju nikakvu pravnu zaštitu.
“Prvi put kad me je udarila bio je dan kada mi je trebala dati platu. Rekla mi je da se potpišem na komadić papira i pitala sam je ‘zašto da se potpišem kad mi niste dali novac?’. Tada me je udarila”, rekla je 30-godišnja Indonežanka koja sebe zove Susi.
Od tog dana pa narednih godinu je bila žrtva nasilja na poslu. Prijetili su joj, vrijeđali je i zatvarali u kuću poslodavca u Hong Kongu. Posao je dobila preko agenta za zapošljavanje.
“Dozvoljavala mi je da spavam samo od šest do 10 ujutro, kupatilo sam mogla koristiti samo tri puta dnevno, nisam imala slobodne dane i ništa mi nije bilo dozvoljeno”, prisjetila se.
Potom su joj prijetili da će joj nauditi porodici. Mjesecima je živjela u strahu. Uspjela je pobjeći nakon godinu dana. Nije prijavila poslodavca iz straha. No, kada je čula da je još jedan žena završila u bolnici nakon godina mučenja u kući Law Wan-tung, odlučila je progovoriti kako bi spasila živote. Tužile su je i Law je proglašena krivom po 18 optužnica, među kojima su nanošenje tjelesnih povreda, lažnog pritvaranja i zastrašivanja. Osuđena je na šest godina.
Susina priča je samo jedan od primjera fizičkog i mentalnog zlostavljani stranih radnika u Aziji i Bliskom Istoku.
Dvadesetogodišnja Beth sa sela na Filipinima zlostavljana je u Manili.
“Udarala je mojom glavom od zid, polijevala me vrelom vodom, gasila cigarete na mojoj kožo. Govorila je da su to kazne za moje grijehe”, kazala je Beth koju su sa sestrom prodali kada je imala samo 10 godina.
Svaki dan je radila od četiri ujutro do kasno navečer, čistila je i čuvala djecu. Nije bila plaćena za to. Njen poslodavac, koja je bila žena, tukla je štapovima, šerpama i ostalim predmetima. Pobjegla je nakon sedam godina. Nikada nije išla u školu, gledala televiziju, slušala muziku ili radio.
Ove radnice zarađuju devet dolara mjesečno, ukoliko uopće budu plaćene. Njihova priča sada je objavljena na izložbi fotografija u Klubu stranih dopisnika u Hong Kongu. Cilj je prikazati patnju kroz koje su prošle, upozoriti sve ljude i podići svijest o tome.
