Neki kažu da je to najveća čaršija na Balkanu, a drugi, pak, da je jedna od najvećih u svijetu. Puna je priče i dogodovština – i lijepih i tužnih. Njeno pravo blago se krije u tijesnim i krivim uličicama, u živopisnom izgledu dućana, starim džamijama, crkvama, hanovima i muzejima.
Danas Čaršija živi pretežno uveče. Centar je noćnog života u Skoplju. Kafići i kafane su puni, cijene su pristojne, a atmosfera jedinstvena.
Ipak, moderno vrijeme gazi stare zanate. Kazandžije, kovači i samardžije nisu potrebni kao u prošlosti. Teško preživljavaju, a vlasti već dvadeset i pet godina nemaju jasnu strategiju za njih.
“Čaršija elegantno propada. Ono što kažu da je čaršija zaživjela, to je radi restorana i kafića. Kako što možete da vidite, čaršija je sada prazna”, pokazuje na ulicu ispred njegove radnje majstor Dimitar, koji izrađuje i popravlja muzičke instrumente.
Njegova porodična radnja je stara 80 godina. Kaže kako su ekonomsko stanje i sve više velikih trgovačkih centara, ali i međuetnički odnosi koji se stalno raspaljuju, razlog da njegov posao ne ide najbolje. Kad se desi nešto međunacionalno, odmah nema Makedonaca u čaršiji, kaže on.
“Nema perspektive, uvoze se jeftini instrumenti, naš narod je siromašan, a ja sam naravno skuplji zato što sve radim ručno”, priča Dimitar.
U nekim radnjama vrijeme kao da je stalo u bivšoj Jugoslaviji. Zidovi su puni Titovih slika, dok se vlasnici s nostalgijom prisjećaju da je Čaršija tada doživljavala svoje “zlatno doba”.
Majstor Mende je 65 godina u svojoj berbernici. Ljut je što su ulazi u čaršiju blokirani objektima, pa je pristup otežan. Svaki dan sluša mišljenja njegovih mušterija, od onih koji kažu da se Skoplje proljepšalo do drugih koji smatraju da je postalo betonski grad.
“U vrijeme Tita bio je red i redoslijed. Čaršija se uništila. Sada nema više majstora, nema šegrta, niko više neće da radi. Polako izumiremo”, kaže on.
Trenutno u Staroj skopskoj čaršiji postoji 18 zanata i gotovo 950 radnji. I dalje se njeguju visoki standardi esnafa, gdje je, pored usavršavanja vještine, podjednako važno i ostati častan.
Majstor Faruk je papudžija – izrađivač obuće, već 40 godina. Kaže kako više nema nove generacije koje izrastaju u čaršiji.
“Uživam u zanatu i trudim se da zanat živi, ali teško je. Puno godina sam u čaršiji. I kad spavam, sanjam ovu kaldrmu ispred mog dućana. Važan je duh čaršije, a ne profit. Ovdje je bogat život. To ne smijemo da izgubimo.”
Ove stare zanatlije kažu da im ne smeta što se, sa druge strane Vardara, stvara novi izgled centra Skoplja.
“Dobro je kad se nešto gradi”, govore, ali podsjećaju da vlasti ne smiju da zaborave na njegovanje historijskih, društvenih i kulturnih centara kao što je Stara skopska čaršija. Smatraju da je potrebna promocija, ali i čuvanje autentičnosti Čaršije.
Unificiranje izloga
Stara skopska čaršija je od 2008. godine zakonom zaštićena kao kulturno nasljeđe posebnog značaja. Prema tom zakonu, država je zadužena za trajno čuvanje autentičnosti, jedinstvenosti i raznovrsnosti Čaršije.
Vlada je nekoliko puta do sada najavila da je revitalizacija Čaršije dio velikog urbanističkog projekta “Skoplje 2014”.
Aktualna inicijativa Ministarstva ekonomije je unificiranje izgleda izloga i natpisa radnji. Uzor im je sarajevska Baščaršija. Isti izgled bi trebalo da imaju sve radnje jednog zanata. U prvoj fazi planiraju da to urade i na jednoj ulici kroz subvencioniranje određenog broja radnji, zanatlijama koji bi se prijavili dobrovoljno. Ali izgled izloga će izabrati samo Ministarstvo. Prema vlastima, to se radi kako bi se očuvala originalnost objekata.
Zlatar Muhedin Brava je u Čaršiji od svoje devete godine, kada je kao šegrt išao da donese struju u kantu za svog majstora. Tako su se ovdje kalili ljudi, kaže on. Sada je predsjednik Udruženja zanatlija Stare skopske čaršije “ESNAF”. Kaže da Čaršija nije u interesu političara i da ovaj plan unificiranja radnji postoji samo zbog nečijeg finansijskog interesa, a ne kako bi Čaršija izgledala bolje.
“Politika je nemarna i u prioritetima nema Stare skopske čaršije. Naš odnos sa vlastima je odnos potčinjenog i gazde. Možemo da razgovaramo s njima, ali oni nam unaprijed kažu ko je ko u našem odnosu. U Čaršiji ima dućana od 15, 16, 17. vijeka. Svaki od njih ima svoju istoriju, svoju dušu. To je raznolikost Čaršije. Naši preci su napravili tako da sve bude različito, ali istovremeno da bude i unificirano”, kaže Muhedin.
U anketi koju je sprovelo Udruženje, 63 procenata zanatlija bilo je protiv unificiranja izloga radnji u Čaršiji, dok je samo sedam posto njih podržalo ovaj projekat. Brava dodaje da za revitalizaciju ovog mjesta od vlasti traže jedan generalni urbanistički plan međunarodnih eksperata, u kojem bi se posebna pažnja posvetila autentičnosti objekata. Traže i da više kulturnih aktivnosti bude organizirano u Čaršiji, kao i subvencioniranje zanata koje izumiru kako bi postali turistička atrakcija. Naprimjer, danas je rijetko kome potreban samar, ali kad bi samardžije svoju vještinu iskoristile za pravljenje suvenira koji bi bili državno potpomognuti, to bi bilo od koristi za sve.
“Mi pokušavamo da učinimo Skopsku čaršiju prijatnim kutkom za sve kategorije ljudi. Mladi mogu imati odličan noćni život, turisti mogu da posjete brojne religiozne objekte, možete okušati prepoznatljivu tradicionalnu kuhinju, ima ponešto za sve.”
Razglednica iz Skoplja
Prema nekim nezvaničnim informacijama, gotovo 1.000 turista dnevno prolazi kroz Čaršiju. Makedonska vlada je proteklih godina puno ulagala u predstavljanje zemlje kao atraktivne turističke destinacije.
Sem i Lorens su iz Kanade. Kažu kako ih je najviše impresionirala razlika između centralnog trga u Skoplju i Čaršije.
“Svi ti spomenici izgledaju impozantno, ali centralni trg sa svojom arhitekturom izgleda pomalo lažno, dok je Čaršija bogata karakterom i tako je tiha. Kada sa centralnog trga pređete u Staru čaršiju, to je kao da ulazite iz jedne u drugu državu u nekoliko koraka. Iz modernog u staro”, kažu oni.
Kevin iz Belgije kaže da je Čaršija lijepa i da ga podsjeća na slična mjesta na Balkanu, međutim sigurno će pamtiti centralni trg Skoplja.
“Prvi utisak kada sam došao je da sve to izgleda lijepo. Ali, onda čujete priče koliko je to koštalo i kako cijeli taj centralni trg ne odgovara sadašnjoj umjetnosti. To vas ostavlja sa puno pitanja. Prepričavat ću drugima o glavnom trgu Skoplja, ako ništa drugo, onda kao šala”, kaže on.
Ingl je Korejac koji živi u Sjedinjenim Američkim Državama. Kaže da je posjetio puno zemalja i da je u Makedoniju došao da vidi sve te novopostavljene spomenike u centru Skoplja.
“Vidim taj sudar novih spomenika i unikatnost starog dijela. Stara čaršija ima karaktera, autentičnost i čar, dok novoizgrađeni objekti na skopskom trgu imaju namjenu da vas zastraše svojim dimenzijama. Sve to nema smisla – predimenzioniranje, neoklasičan stil u moderno vrijeme, izgleda kao kopiranje originala umjesto originalna umjetnost. Ako je cilj Vlade bio da privuku turiste, to im uspijeva, kao u mom slučaju. Samo ne znam da li stvarno žele da tako privlače turiste”, kaže Ingl.
Čaršijski duh i miris
Sa ovakvim kulturnim obilježjima, šteta koju neko može da učini mijenjanjem izgleda Čaršije je nenadoknadiva. Dio zanatlija kaže kako je bolje da se ništa ne dira, nego da se učini nešto loše. Djelomična intervencija nije rješenje.
U arhitekturi Stare skopske čaršije i centralnog skopskog trga nema ništa zajedničko, kaže Sanja Rađenović Jovanović, predsjednica Asocijacije makedonskih arhitekata. Problem nije u blizini ili u tome da li odgovaraju jedno drugom, dodaje ona, već je cijeli koncept arhitektonskog oblikovanja trga skandalozno loš i nestručan.
“Upotreba arhitekture u političke i demagoške svrhe je vještina stara kao i sama arhitektura. Kod nas se nije iskoristila pravilno. Nedostaje zdrav razum, nivo obrazovanja da se prepozna kvalitet, mudrost da se poslušaju profesionalci i hrabrost i umijeće da se stvori arhitektura kojom ćemo se ponositi i koja bi nadživjela svoje tvorce. U ovakvoj postavljenosti arhitekture nema kvaliteta. Minimalno se ulaže, ne samo u Staroj skopskoj čaršiji, već i u ostalim dijelovima zemlje.”
Prema njoj, pogrešan je i pokušaj stvaranja “čaršijske arhitekture” danas u novoprojektiranim objektima.
“Smatram da je ljepota Čaršije u njenoj različitosti. Unificiranjem bi se izgubio duh Čaršije, koji je ujedno njena karakteristika. Čaršija je atraktivna radi atmosfere prošlosti. Arhitektura mora uvijek da oslikava period kada je stvarana. Čaršija svoj vrh dostiže u vrijeme otomanske vladavine u Skoplju i zato kroz nju provejava orijentalni duh.”
Rađenović Jovanović kaže da Staroj čaršiji treba revitalizacija, ali ne mijenjanje autentičnosti. Poznati putopisac Evlija Čelebija je isticao čistoću i miris Čaršije za što se moraju pobrinuti i same zanatlije, dodaje ona.
Ujedinjeni u različitosti
Najveća karakteristika Skopske čaršije vjerovatno je to što su u njenim granicama vjekovima živjele, radile, stvarale i komunicirale različite kulture i civilizacije. Svaki zanatlija je svjestan toga i produžuje tu tradiciju otvorenosti i poštovanja raznolikosti.
“Mi smo za multikulturalizam, zato što smo svjesni da je to jedina perspektiva. Svjetski dan kulturne različitosti je praznik Čaršije. Ovdje smo bez predrasuda i komuniciramo o svemu. Ovdje nema veze da li je gazda Makedonac, Albanac ili Turčin, čaršija je svako veče puna i svako može da ide gdje god hoće. A neko je pokušao da nas etnički podijeli, da sa jedne strane Vardara budu samo Makedonci, a sa druge strane samo Albanci, ali to u Staroj skopskoj čaršiji neće nikad proći”, poručuje Brava.
U ovih, skoro deset vjekova, Stara skopska čaršija je bila zapaljena u požaru, srušena u zemljotresu i oštećena u ratovima, ali ona i dalje odolijeva svim iskušenjima. Ponosno stoji kao živi spomenik. Duh čaršije, kažu zanatlije, jest neuništiv.
