BoĆĄnjacima i Srbima je tako zapisano, da dijele zajedniÄki prostor, da se na istoj zemlji raÄaju, da na istoj zemlji ĆŸive i da se istoj zemlji ponovo vraÄaju. âOd sudbine se ne moĆŸe pobjeÄiâ – kaĆŸe jedna narodna umotvorina a koja zasigurno u doba svog nastanka nije tretirala ovu veÄ neku sasvim drugu temu. TretirajuÄi suĆŸivot i koegzistenciju oba naroda, dakle ono ĆĄto nam je tako i tako suÄeno, budimo kreativni i stvorimo krilaticu za buduÄnost. Na primjer: âKod Srbina i BoĆĄnjaka, prijateljstva biÄe jakaâ. PreviĆĄe apstraktno??? Naprotiv, sasvim jednostavno. Ukoliko probleme ne posmatramo kroz prizmu njihovog nastajanja, priliÄno lako je doÄi do rjeĆĄneja sa kojim Äe svi biti zadovoljni. Ukoliko na nepovjerenje odgovorimo nepovjerenjem, neÄemo se pomjeriti ni za milimetar. OstaÄemo duboko ukopani u svojim rovovima problema iz kojih virimo jedni prema drugima jer se bojimo pogledati se u oÄi. Ja vjerujem âĆœenama u crnomâ i duboko se klanjam svim graÄanima koji su na bilo koji naÄin, pa makar i sa âlikeâ na prigodne tekstove, izrazili svoju solidarnost sa Majkama Srebrenice, sa sestrama, sa sinovima, dedama i nenama, i sa svim graÄanima Bosne i Hercegovine, sa svim slobodoljubivim svijetom ĆĄirom Evrope i ĆĄirom planete. Ja vjerujem i svakom pojedincu koji ĆŸali za nevinim ĆŸrtvama Srebrenice i drugih stratiĆĄta i koji iz bilo kojeg razloga do sada nije imao gradjanske hrabrosti da za Äetvrt vijeka digne svoj glas razuma protiv mraka upakovanog u demokratskom celofanu. Ja vjerujem u ljubav i praĆĄtanje, ja vjerujem u pravdu i istinu. Istina je da je nad BoĆĄnjacima poÄinjen genocid, baĆĄ kako su to i okarakterisali
MeÄunarodni sud pravde i Tribunal u den Hagu. Iz toga razloga srpski zvaniÄnici, s obje strane Drine, moraju prihvati pravne Äinjenice i to prenijeti svom narodu. To Äe biti najbolji put ka pomirenju… Istina, pravda, ljubav, praĆĄtanje – to su rijeÄi koje se moraju duboko urezati u svijest svih nas, i svi oni koji budu ubijali ove rijeÄi, nesmiju imati vizu za buduÄnost. Ostavimo ih proĆĄlosti. Tako ostavljeni, kada ne budu mogli da se bave naĆĄim ĆŸivotima, moĆŸda Äe imati vremena za pitanje liÄne savijesti…. MoĆŸda Äe ih ona poput najjaÄe vatre dĆŸehnema (pakla) prĆŸiti sve do Sudnjeg dana. A tamo Äe biti teĆĄko bez iskrenog pokajanja… Bez milosti BoĆŸje…
Incident koji se zbio nakon komemoracije u povodu obiljeĆŸavanja dvadesetogodiĆĄnjice genocida Srebrenici, bacio je u sjenku sami dogaÄaj. Tenzije koje vladaju u regionu pojaÄane nakon hapĆĄenja ratnog komandanta Srebrenice Nasera OriÄa od strane ĆĄvajcarskih vlasti po interpolovoj potjernici raspisanoj od strane Srbija, prelile su se i van granica BiH i Srbije, tako da je na socijalnim mreĆŸama eskalirao âratni sukobâ izmeÄu Srba i BoĆĄnjaka. Glavna tema – genocid u Srebrenici kao i pitanje, da li ga je uopĆĄte i bilo!? Umjesto artiljerijskae paljbe i raznih granata, padale su teĆĄke rijeÄi. Umjesto potoka crvene krvi, tekle su rijeke tamne mrĆŸnje. Redali su se virtuelni genocid za genocidom. Ovoga puta, svi su bili akteri, svi su bili ĆŸrtve…
Na internacionalnom planu, Ujedinjeno kraljevstvo podnosi rezoluciju VijeÄu sigurnosti UN-a sa ciljem preventivnog djelovanja, da se Srebrenica nikada i nikome viĆĄe ne ponovi. U suĆĄtini, ova rezolucija se ne bavi utvrÄivanjem genocida veÄ interpretiranjem MeÄunarodnog suda pravde u den Hagu koji je u dugogodiĆĄnjim sudskim postupcima presudio onako kako to pravo i pravda nalaĆŸu – po zakonu.
To dodatno ljuti zvaniÄnike Srbije. Sve podsjeÄa na poÄetak devedesetih, Srbija protiv Äitavog svijeta! Bosna i Herecegovina duboko podijeljena, po entitetskim, etniÄkim, po politiÄkim i ko zna kojim sve ĆĄavovima… Pravi je trenutak svijetu poslati poruku âmiraâ. Za rijeÄ se javlja predsjednik Srbije Tomislav NikoliÄ i upozorava svijet da, ukoliko se prizna pravda, eto opet rata!!! Rusija na traĆŸenje Srbije, svojim pravom âvetaâ u VijeÄu sigurnosti ruĆĄi rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici i njegovog negiranja. Demokratski svijet je u ĆĄoku! Evropski kao i mnogi nacionalni parlamenti reaguju u duhu svojih demokratskih opredjeljenja i usvajanjem rezolucija ĆĄalju jasnu sliku regionu da Evropa i svijet osuÄuju negiranje genocida. Poraz politike NikoliÄa i VuÄiÄa je oÄigledan. Ruskim glasom protiv âSrbijaâ pripisuje pirovu diplomnatsku pobjedu i taj kapital nastoji uveÄati pokazivanjem svijetu kako su bili u pravu i kako je jednino ovaj politiÄki dvojac, inaÄe dobro poznat iz vremena besomuÄnog granatiranja Sarajeva sa okolnih brda gdje su bili Äesti posjetioci artiljerijskih i snajperskih poloĆŸaja, i koji su u terenskim vozilima sa âukrasomâ lobanje sa plavim ĆĄlemom UN (pitanje se postavlja: Äija je to lobanja?) obilazili ratne poloĆŸaje srpske vojske zajedno sa predsjednikom tadaĆĄnje njihove stranke Vojislavom Ć eĆĄeljom, danas haĆĄkim optuĆŸenikom. Time je nedvosmisleno demonstriran odnos kako prema ĆŸrtvi agresije, tako i prema medjunarodnoj zajednici.
Postavlja se pitanje: Ko i iz kakvih namjera je u ovakvim uslovima uputio pozivnicu premijeru Srbije? Zbog Äega su Vlada Srbije i njen premijer prihvatili takav poziv? Na ovim adresama se mora traĆŸiti i krivac, dakle, organizator – premijer VuÄiÄ. Äinjenica je da je on prisustvao pogrebnom obredu – dĆŸenazi i da tiĆĄinu takvog mjesta nije smjela naruĆĄiti niti jedna ruĆŸna rijeÄ a kamoli kamenica, tako da nema opravdanja za ovaj izgred. NemoguÄe je shvatiti da odgovorni ljudi, bezbjedonosne sluĆŸbe u Srbiji i Bosni i Hercegovini – sve jedno sa kojeg nivoa vlasti ili strukture, postupe na naÄin kako su postupili tog 11. jula 2015. godine. Nije ispunjen niti jedan jedini tehniÄki uslov za posjetu skupu sa jakim emotivnim nabojem od strane Äovjeka koji je pune tri nedjelje prije toga podgrijavao napetosti izmeÄu dva naroda, ne samo negiranjem genocida, veÄ i neodmjerenim ostraĆĄÄenim govorima i konferencijama kao u najboljim danima kada je za govornicom SkupĆĄtine republike Srbije, samo nekoliko dana prije nego ĆĄto Äe se desiti veliki pokolj SrebreniÄana, izrekao prijetnju rijeÄima: âza jednog ubijenog Srbina, ubiÄemo 100 muslimanaâ.
Organizator je poĆŸurio da optuĆŸbama na raÄun “fukara” i âhuliganaâ odbaci odgovornost za propust koji je bio viĆĄe nego oÄigledan. Uostalom, organizator je morao puno viĆĄe voditi raÄuna o interesima ĆŸrtava i drĆŸave Bosne i Hercegovine nego o podizanju rejtinga Srbije i njenog premijera. Za meÄunarodni ugled oni imaju mnogo jednostavnije sredstvo na raspolaganju, iskreno pokajanje na koje bi i ĆŸrtve bile spremne odgovoriti praĆĄtanjem. Taj put je prijeko neophodan ukoliko se ĆŸeli izgraditi povjerenje meÄu narodima. Ipak, nesmijemo zadrĆŸati se samo na kritici organizatoru – Organizacionom odboru na Äijem Äelu je gradonaÄelnik Äamil DurakoviÄ te Majke Srebrenice, udruĆŸenje koje okuplja preĆŸivjele ĆŸrtve genocida. Oni su svoje greĆĄke poÄinjeli iz najbolje namjere, iz namjere otpoÄinjanja dijaloga izmeÄu ĆŸrtve i poÄinioca u simboliÄnom obliku. Oni nisu profesionalno dorasli zadatku procjene bezbjedonosnog rizika ovog skupa, ali jeste dio Organizacionog odbora iz policijsko-bezbjedonosnih struktura koji je imao moguÄnosti da na sasvim jednostavan, efikasan i prije svega profesionalan naÄin, utiÄe na konaÄnu odluku oko poziva srpskom premijeru. Bezbjedonosna procjena je zahtijevala Äak i drastiÄnu mjeru zabrane skupa pod uslovom nepostupanja organizatora u skladu sa aktuelnim bezbjedonosnim procjenama te nedostatku adekvatnih mjera zaĆĄtite liÄnosti koje bi mogle biti ugroĆŸene. Takva mjera bi natjerala organizatora da preinaÄi svoju odluku oko pozivanja srpskog premijera tako da se sve ovo nebi ni dogodio. Svi akteri sa profesionalne strane oÄekivali se u najblaĆŸu ruku incident a kao ĆĄto je poznato, svaki incident na skupu sa 50.000 posjetilaca u uslovima smanjene sposobnosti racionalnog rasudjivanja kao posljedica emotivnog naboja, moĆŸe prerasti u ânavodjenuâ katastrofu ĆĄirih razmjera. Uprkos tome nisu postupili profesionalno veÄ su donoĆĄenje odluka prepustili emocijama kojih je bilo na pretek. Nije ni premijer VuÄiÄ personalno neko ko bi morao znati procijeniti situaciju ali je u poziciji da s obzirom na funkciju koju obnaĆĄa, sjedi na izvoru informacija i procjena svih bezbjedonosnih sluĆŸbi. Ako premijer Srbije kako i sam priznaje, uprkos upozorenju od strane svih sluĆŸbi da nije pametno posjetiti Srebrenicu 11. jula 2015 godine s obzirom na rizik po bezbjednost, uprkos tome odluÄi da putuje u Srebrenicu pravdajuÄi to izmedju ostalog i provokativnim dokazivanjem kako on nije kukavica, onda se upravo njemu mora pripisati najveÄa odgovornost za sve ono ĆĄto se desilo u memorijalnom kompleksu PotoÄari. Svakako da ne ĆŸelim ĆĄpekulisati sa kljuÄnim razlozima koji su ga opredijelili na ovaj nerazuman i neodgovoran gest, ali ako podjemo od njegovih zvaniÄno izreÄenih stavova da dolazi u misiju mira, da ĆŸeli da se pokloni nevinim ĆŸrtvama, da iskaĆŸe opredijeljenje svog naroda i drĆŸave da se sa BoĆĄnjacima krene u ispisivanje nove stranice istorije kroz koju Äe dominirati uzajamno poĆĄtovanje i povjerenje kako se nikome i nikada viĆĄe nebi dogodila Srebrenica, opet Äemo identifikovati pobjedu emocija nad zdravim razumom a ĆĄto u suĆĄtini nije dobro jer ponekad moĆŸe dovesti do dalekoseĆŸnih posljedica.
U Srebrenici je 11. jula 2015. godine pukom sreÄom, izbjegnut TreÄi svjetski rat a da to ljudi nisu ni svjesni. Zamislite da je kojim sluÄajem desilo se to ĆĄto se desilo prije ravno 100 godina sa atentatom u Sarajevu nakon kojeg se desio Prvi svjetski rat. Dovoljno je bilo da pod odreÄenim uglom i na odreÄenom dijelu tijela voda sa flaĆĄom pogodi premijera VuÄiÄa, ili da baÄena kamenica usljed zakona fizike, ubrzanjem i svojom masom, potrefi jedan od najosjetljivijih djelova tijela-glavu premijera VuÄiÄa i da usljed toga nastupi teĆĄka ozljeda sa nepredvidivim pa Äak i fatalnim ishodom! Ili da je u tom opĆĄtem meteĆŸu doĆĄlo do saplitanja i pada premijera VuÄiÄa ĆĄto bi izazvalo lanÄanu reakciju poput stampeda u kojem bi stradalo na desetine ljudi a moĆŸda i puno viĆĄe. Region i svijet je imao viĆĄe sreÄe nego pameti. Takav scenario je mogao izazvati katastrofu nepredvidivih razmjera pa i moguÄi svjetski rat sa uÄeĆĄÄem nuklearnih sila. O posljedicama je suviĆĄno i raspravljatiu. Na ovom mjestu se trebeamo svi zamisliti dobro….
U Srebrenici je 11. jula 2015. Godine igrom sluÄaja, stvorena i ĆĄansa za mir i suĆŸivot svih ljudi, za istorijsko pomirenje izmedju Srba i BoĆĄnjaka, ali ovaj put na iskrenim osnovama koje Äe sadrĆŸavati puno medjusobno poĆĄtivanje i uvaĆŸavanje, povjerenje i prihvatanje naĆĄih osobenosti. Majka HatidĆŸa koja je smogla snage i na reveru premijera Srbije Aleksandra VuÄiÄa okaÄila SrebreniÄki cvijet, simbol patnje i stradanja ali i simbol novog raÄanja i novog poÄetka, izgubila je u samo nekoliko dana srebreniÄkog genocida cijelu svoju porodicu. “Sutra, kad me viĆĄe ne bude, nema me ko u mezar spustiti. Pa nije valjda da neÄu osjetiti radost svatova, snahe, unuÄadi… Umjesto da se radujem, da ĆŸenim sinove, radovah se kad sam im kosti u masovnim grobnicama pronalazila. Toliko bola ne mogu poĆŸeljeti nikome, pa ni onome ko nam je sve to uradio… Äesto gledam ptice. Dolaze mi na prozor… I kako kupe mrvice i nose svojim mladim, pa pomislim, bolje ste vi majke nego ĆĄto sam ja bila. I vi uspijete zaĆĄtiti svoje ptiÄe, ja moju djecu nisam uspjela zaĆĄtiti od zloÄinaca, od krvnika. UbiĆĄe ih ni krive ni duĆŸne, samo zato ĆĄto su se tako zvali. Zamislite, logori im bili ĆĄkole, drĆŸali ih u domovima kultura, tamo odakle djeci ĆŸivot poÄinje, nove drugove upoznaju, temelje svoga ĆŸivota polaĆŸu… Tu su im bili logori, tu su bili zajedno oÄevi i sinovi…” – rijeÄi su majke HatidĆŸe sa kojim opisuje svoju bol i tugu. Ako je ona uspjela da svojom dobrodoĆĄlicom srpskom premijeru zadivi cijeli svijet, onda Äe ostali imati puno manju ĆŸrtvu na putu ozdravljenja cjelokupnog druĆĄtva. BivĆĄi ameriÄki predsjednik i liÄni izaslanik predsjednika Baraka Obame gospodin Bil Klinton je na komemoraciji izgovorio rijeÄi koje pored simbolike mogu sadrĆŸavati i kljuÄ rjeĆĄavanja problema. OznaÄio je poziv premijeru Srbije od strane ĆŸrtava genocida kao i njegovo prihvatanje istog, kao poÄetak procesa suĆĄtinskog pomirenja meÄu Srbima i BoĆĄnjacima. Ruke su ispruĆŸene sa svih strana, ostaje samo joĆĄ da se one iskreno medjusobno prihvate i krene se na putu postizanja temelja za ovaj poduhvat u kojima moraju biti utkani istina, pravda, kajanje i oprost.
Lagano dolazimo do kraja, odnosno poÄetka ove priÄe u kojoj joĆĄ uvijek nedostaje naslov. MoĆŸda bi mogao glasiti ovako:
U Srebrenici 11. jula 2015. godine uÄinjen korak koji nas je mogao gurnuti u proĆĄlost
U Srebrenici 11. jula 2015. godine uÄinjen korak koji bi nas mogao gurnuti u buduÄnost.
Glasam za buduÄnost. Glasajmo tako svi. U ime zajedniÄke buduÄnosti, u ime sadaĆĄnjosti i u ime proĆĄlosti. Jednostavno, u ime interesa BoĆĄnjaka i Srba, pruĆŸimo ĆĄansu miru. Svi kojima Äe biti teĆĄko razumjeti ovu poruku, ako su iz redova boĆĄnjaÄkog naroda, sjetite se âĆœena u crnomâ, ako ste iz redova srpskog naroda, sjetite se Majke HatidĆŸe i ostalih srebreniÄkih majki. A naslov, odaberite sami. Uostalom, nije viĆĄe ni vaĆŸan ukoliko se shvati zakljuÄak sa kraja ove priÄe a koji se ipak naĆĄao na poÄetku. SluÄajno? Ne, nipoĆĄto. Iskreno, mislim da je to ipak poÄetak svih poÄetaka i da se neopravdano nalazi na kraju svakog obraÄanja zvaniÄnika iz oba naroda, kao da time ĆŸele opravdati svoje mirovne napore pred onima koji su joĆĄ uvijek na talasima iz devedesetih. PoÄnimo priÄati o suĆŸivotu kao o matematiÄkoj jednaÄini bez nepoznatih, jedan plus jedan jednako dva! A kada to svi shvatimo i prihvatimo, lakĆĄe Äemo savladjivati i ostale jednaÄine, sve jedno sa jednom, dvije ili viĆĄe nepoznatih i Äiji znak jednakosti uvijek mora biti koegzistencija meÄu ljudima. Ko ne nauÄi ovu jednostavnu raÄunicu, mora medju ponavljaÄima i obnavljati ovu tako jednostavnu primarnu lekciju ĆŸivota sve do dana kada Äe biti spreman da poloĆŸi ispit iz ÄovjeÄnosti.