Ostalo je samo more bijelih nišana na zemlji srebrenoj. Nema više predstavnika medija i visokih zvaničnika. Od jutros samo uplakane majke dolaze i obilaze. U očima svijeta Srebrenica je jučer prestala da postoji.
Ali, Srebrenice ima.
I tuge, koja srce steže, ima.
I suza u majčinim očima, ima.
Jučer su društvene mreže bile pune statusa o Srebrenici. Srebrenički cvijet je zamijenio profilne slike, a danas su vraćene one stare. Cvjetići se uklanjaju, muzika se pali, pa ćemo se Srebrenice opet sjetiti 11. jula.
Ima do tada još…
A majke će opet ostati same. Zaspat će sa svojim bolom i buditi se s njim. Samo one znaju kako im je.
Smiraj duše jučer je našlo 136 žrtava genocida u Srebrenici, a porodice su nakon 20 godina traganja za posmrtnim ostacima svojih najmilijih osjetili barem neko olakšanje.
Majka je našla sina, sestra je našla brata, kćerka je našla oca.
Visoki zvaničnici su održali svoje govore, posjetioci se vratili svojim kućama, a danas…
Danas u Srebrenici živi samo onaj ko mora.
Pričajte o Srebrenici, pričajte na sav glas. Srebrenica je podsjetnik da se ovakav grozan zločin nikada više i nikome ne dogodi.
Ne zatvarajte oči pred istinom o genocidu.
Da se ne zaboravi i nikome nikada ne ponovi.
11. juli 1995. godine.
