Tragom poziva od jednog našeg sugrađanina iz turske nacionalne zajednice u smislu da već treći dan čeka na konsultacije sa ljekarom u vezi povišenog šećera u krvi naša novinarska ekipa je posjetila Dom Zdravlja, kraj autobuske stanice, odnosno Savjetovalište za dijabetes i slične bolesti te nikog nismo mogli naći punih tri sata što je začuđujuće.
Naime, s obzirom da se radi o savremenoj bolesti kakav je dijabetes ,koja svakim danom uzima sve više maha a javlja se zbog stresa, visokog krvnog pritiska ili je pak porodično nasleđeno naše je demokratsko pravo da se raspitamo kakvi su uslovi za liječenje takvih bolesnika u Prizrenu.
Dakle, što se tiče ove bolesti nema pravila, tj mogu oboljeti i mladi ali i stariji ljudi no statistike pokazuju da sve više mladih oboljevaju od dijabetesa tipa 2 ili negdje nazvanog “staračkog” dijabetesa, a razlog takvih pojava su: nezdrava ishrana, nedostatak tjelesnih aktivnosti, previše vremena provedenog uz tv ili kompjuter ili mobilne telefone i slično. Mnogi svjetski naučnici ističu da dijabetes već spada u savremenu bolest, posebno u visoko razvijenim državama u kojima preko 30% djece ima prekomjernu težinu i zato dobijaju ovu vrstu bolesti.
Dakle, preventiva je promjeniti iz korijena svoj način života: uzimati kvalitetniju i raznovrsniju hranu te se baviti sportom ili rekreacijom najmanje sat vremena dnevno. Nažalost, ako je bolest uznapredovala tada ni bolji i aktivniji sportski život nije dovoljan već je vrijeme za određene tablete, a kada i to ne djeluje onda bolesnici moraju redovno uzimati insulin, a tada je već, reklo bi se, kasno da se opšte zdravlje bolesnika popravi. Da bi motivisali pacijente na pravilnu ishranu dijabetolozi ističu kako za njih nema zabranjene hrane, dakle mogu jesti sve no trebaju izbjegavati prženu hranu, slatkiše, gazirana pića, hljeb i peciva, masno meso i slično.
Eto, sve smo to pročitali i naučili na plakatima u holu pomenutog Savjetovališta za dijabetes u Prizrenu što je za svaku pohvalu, ali od doktora-specijaliste ni traga, ni glasa jer su sva vrata na koja smo pokucali bila zatvorena te smo nakon čekanja od par sati napustili ovu zdravstvenu Ustanovu sa pravom se pitavši: “teško onome ko je bolestan od dijabetesa i sličnih bolesti, a da nema ko da ga pregleda ili da ga posavjetuje”.
No, možda se nakon ovog teksta nešto promijeni u pozitivnom smislu jer valjda u svakoj zdravstvenoj Ustanovi širom svijeta ima poneki dežurni ljekar da bi vas pregledao ili uputio dalje na zdravstveno liječenje, a Prizrenci neka se snalaze kako znaju i umiju…
Vinetu Ganić
