Rezolucija o Srebrenici bi na prijedlog Velike Britanije 7. jula, četiri dana prije obilježavanja 20-godišnjice zločina u Srebrenici, trebalo da usvoji Savjet bezbjednosti UN.
“Politika” izdvaja da se nacrtu rezolucije, koji ima četiri strane, 35 puta pominje riječ genocid, a samo tri puta pomirenje.
U uvodnom dijelu se podsjeća da je Haški tribunal u presudi generalu Radislavu Krtstiću 19. aprila 2004. konstatovao da se u Srebrenici desio genocid i da je istu kvalifikaciju za zločine u Srebrenici dao i Međunarodni sud pravde 26. februara 2007. Navodi se i da su “desetine hiljada žena, djevojaka, muškaraca i dječaka žrtve seksualnog nasilja tokom sukoba u Bosni i Hercegovini, uključujući i Srebrenicu”.
“Novosti” iz uvodnog dijela takođe izdvajaju da se 35 puta pominje riječ genocid, kao i stavove o više desetina hiljada seksualno zlostavljanih, te da o stradalim Srbima nema ni slova, samo načelno saosjećanje sa svim žrtvama.
Oba beogradska dnevnika prenijela su u cjelini nacrt rezolucije koji sadrži 13 tačaka.
1) Najoštrije se osuđuje genocid, sva kršenja ljudskih prava i zloupotrebe međunarodnog humanitarnog prava.
2) Najoštrije se osuđuje genocid u Srebrenici.
3) Osuđuje se svako poricanje ovog genocida.
4) Izražava se saosjećanje za žrtve na svim stranama u sukobu u Bosni i Hercegovini, kao i za njihove porodice, i poziva države članice da nastave da obezbjeđuju pravdu i dugoročnu podršku preživjelima, uključujući po potrebi one koji su bili žrtve seksualnog nasilja.
5) Poziva države da spriječe genocid i druge ozbiljne zločine i da se bore protiv njih i potvrđuje stavove završnog dokumenta svjetskog samita iz 2005. godine i odgovornosti za zaštitu stanovništva od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti.
6) Poziva države koje još nisu ratifikovale Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida ili joj pristupile da im to bude pitanje visokog prioriteta. Gdje je to potrebno, treba da usvoje zakon u nacionalnoj skupštini kako bi ispunili svoje obaveze iz te konvencije.
7) Pozdravlja napore na sprovođenju istrage i procesuiranju optuženih za genocid u Srebrenici, poziva sve države da sarađuju sa Haškim tribunalom, Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične tribunale i Sudom Bosne i Hercegovine i traži od tribunala da završi svoj rad što je brže moguće.
8) Naglašava suštinski značaj pomirenja koje je zasnovano na dijalogu, prihvatanju djela iz prošlosti svih strana u sukobu i posvećanosti pravdi i podršci žrtvama, kao osnovi za jačanje bezbjednosti, strabilnosti i prospreriteta, kao u Bosni i Hercegovini tako i u širem reginu. U tom cilju pozdravlja nedavni sporazum parlamenta i političkih lidera Bosne i Hercegovine o ambicioznom programu reformi, koji uključuje posvećenost mjerama da se ubrza proces pomirenja.
9) Poziva države članice da razviju obrazovne programe koji će budućim generacijama usaditi lekcije koje su izvučene iz prošlih genocida, ratnih zločina, etničkih čišćenja i zločina protiv čovječnosti u cilju sprečavanja da se ponove.
10) Podstiče države članice da razmotre određivanje kontakt osoba koje bi se bavile prevencijom zločina i odgovorom na zločine, redovno se sastajale i koordinirale korake, dijeleći sa drugim državama članicama i relevantnim regionalnim i subregionalnim mehanizmima najbolju praksu brzog odgovora i sprečavanja masovnih zločina.
11) Potvrđuje značaj lekcije o neuspjehu da se spriječi genocid u Srebrenici, kao što je navedeno u izvještaju generalnog sekretara u skladu sa rezolucijom Generalne skupštine 53/35, i odlučuje da rano i efikasno djeluje kako bi se spriječilo ponavljanje takve tragedije i u tu svrhu iskoristi sva raspoloživa sredstva.
12) Prima k znaju da kršenja ljudskih prava ili zloupotrebe međunarodnog humanitarnog prava, uključujući i one koje se odnose na seksualno i rodno zasnovano nasilje, mogu biti rani pokazatelj mogućnosti genocida i u tom smislu pozdravlja napore UN da poboljša svoj kolektivni odgovor na buduća kršenja ljudskih prava i zloupotrebe međunarodnog humanitarnog prava.
13) Zahtijeva od generalnog sekretara da osigura veću saradnju između postojećih mehanizama za sprečavanje genocida i drugih teških međunarodnih zločina kroz rano upozoravanje, kako bi se pomoglo u otrkivanju, procjeni i reagovanju na izvore napetosti i tačke rizika ili identifikaciji ranjivih populacija, i podstiče generalnog sekretara da nastavi da Savjetu bezbjednosti predočava informacije i analize za koje vjeruje da mogu doprinijeti sprečavanju genocida.
