Putovanje u Lisabon ili Atinu, od Palerma do Stockholma bez ijedne granične kontrole – to u Evropi omogućuje schengenski sistem. Prije 30 godina se pet evropskih zemalja u luksemburškom graničnom mjestu Schengen dogovorilo da postupno ukinu granične kontrole na vlastitim granicama. Schengen je od tada stalno proširivan te se pokazao kao jedno od najvećih i najomiljenijih dostignuća Europske unije. No, Schengen je omiljen i kod onih za koje ta sloboda putovanja nije bila namijenjena, na primjer za migrante iz trećih zemalja izvan Evropske unije. Oni u EU, na primjer, ulaze u Italiji i putuju zatim – često uz pristanak tamošnjih vlasti – dalje na sjever, na primjer u Austriju ili Njemačku. Također je omiljena takozvana “Balkanska ruta” preko Grčke, Makedonije ili Srbije u EU članicu Mađarsku i otamo zatim dalje ka zapadu. U biti bi se svaki migrant trebao registrirati u onoj zemlji preko koje doputuje u EU. Ali, ako se jednom već nađe u Schengenskom prostoru, onda ima dobre šanse da izbjegne kontrole.
Niko ne želi povratak u vrijeme redova na granicama
Bavarska policija je za vrijeme nedavnog samita G7 uvidjela razmjere ilegalnih prijelaza granice. Kad se održavaju tako velike manifestacije onda jedna članica EU ima pravo da na određeno vrijeme izvan snage stavi schengenske odredbe i ponovno uvede granične kontrole. Prema vlastitim navodima je bavarska policija tako od 26. maja utvrdila više od 10.000 ilegalnih prijelaza granice, “duplo više, nego što se na teritoriju cijele države inače utvrdi u takvom jednom vremenskom razdoblju”, kako navodi Jörg Radek iz sindikata policije. Ujedno su, kaže on, otkriveni i delikti povezani s drogom i falsificiranjem dokumenata kao i kršenja prava na azil. Andreas Scheuer, generalni tajnik bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU), za Bild Zeitung je izjavio: “Vanjske granice EU-a su pune rupa, a naši susjedi odvraćaju pogled. Ako odgovorni u EU-u ne dozvole ponovno više graničnih kontrola, sami sebe će time učiniti sudionicima krijumčara, trgovaca ljudima i drugih kriminalaca.”
Monika Hohlmeier je Scheuerova stranačka kolegica, ali u Evropskom parlamentu. Ona u razgovoru za DW ističe da je Schengen za EU “veliki uspjeh” te da “nitko ne želi više čekati u kilometrima dugim redovima kamiona da bi prešao granicu”. Ali je Schengen ujedno i “iskvaren”, dodaje ona: “Schengen bi trebao biti prostor sigurnosti i slobode. Trenutačno se o njemu, međutim, raspravlja samo kao o prostoru slobode.”
Pritisak iz Francuske, Italije i Danske
Zbog saznanja bavarske policije se postavlja pitanje koliko tako inače ostaje neotkrivenih slučajeva. Pritisak na Schengen raste – ne samo u Njemačkoj i ne tek od održavanja samita G7. Matteo Salvini, šef talijanske desničarske stranke Lega Nord, već u maju je zatražio da se izvan snage stave odredbe o bezgraničnom režimu s obzirom na izbjeglički val i opasnost od među izbjeglicama skrivenih džihadista.
A u Francuskoj je šefica Nacionalne fronte (Front National) Marine Le Pen nakon napada u Parizu od početka godine zatražila: “Moramo kontrolirati naše granice. Useljavanje moramo odmah zaustaviti i izvan snage staviti Schengen kako bismo nadzirali tko napušta zemlju i tko ulazi.” Le Pen očito može računati na određenu podršku njezinih zemljaka. Krajem svibnja se u jednoj anketi 60 posto Francuza izjasnilo kako smatra upitnima schengenske odredbe. I Nicolas Sarkozy, bivši francuski predsjednik i današnji šef konzervativne opoyicije u toj zemlji, zatražio je reviziju schengenskih odredbi.
U Danskoj ta tema također igra veliku ulogu. Tamo se 18. juna bira novi parlament. Desno usmjerenoj i EU kritičnoj Danskoj narodnoj stranci (DF – Dansk Folkeparti) se prognoziraju jasni izborni dobici glasova i do 20 posto. Ta stranka se također zalaže za to da se granica s Njemačkoj ponovno redovito kontrolira kako bi se, kako se navodi, moglo djelovati protiv ilegalne migracije i kriminala. Danska narodna stranka se već kao koalicijski partner u vladi 2011. pobrinula za to da su danski carinici ponovno kontrolirali vozila iz Njemačke, što je dovelo do galame u Berlinu i Bruxellesu.
U krajnjem slučaju će se države oprostiti od EU-a
Hoće li se Schengenski sistem održati ili propasti, zavisi o kvaliteti kontrola na vanjskih granicama Unije. Ukoliko samo jedna država ne odradi ozbiljno svoj posao, sve druge zemlje članice Schengena snose posljedice. CSU-ova zastupnica u Evropskom parlamentu Monika Hohlmeier je mišljenja da bi se vanjske granice EU-a trebale “masivno kontrolirati”. Osim toga, Evropska komisija bi, kako kaže ona, državama članicama trebala dati više prostora za odlučivanje o tome kad one žele kontrolirati svoje granice. Hohlmeier smatra da je sistem sada tako ustrojen da se policajce i pravne ustanove “neprestano ometa u poduzimanju potrebnih mjera zaštite”. Dodaje da bi se članicama trebalo odobriti da provode nenajavljene kontrole. Osim toga, članice bi se trebale dogovoriti da policijski službenici smiju goniti osumnjičene i u određenom koridoru preko granice, ističe Monika Hohlmeier.
No za to bi se trebale provesti “promjene u Schengenskom sistemu”. Ukoliko Evropska komisija ne iziđe u susret po tom pitanju, onda će se, uvjerena je Hohlmeier, “članice u tim pitanjima oprostiti od Evropske unije” i stvari riješiti između sebe. “A to vidim kao sasvim loš razvoj događaja.” Hohlmeier smatra da bi se, ako se želi spasiti Schengen, taj sistem morao promijeniti u praksi. No ona taj sistem ne želi promatrati samo pod gledištem migracije. “Bilo bi previše jednostavno problem s izbjeglicama proglasiti problemom za Schengen.”
Nova ograda u Mađarskoj zbog Srbije?
Drugi, pak, su s tom temom odavno već krenuli u ofanzivu. Mađarska, u kojoj je na vlasti desno orijentirana vlada, nalazi se na vanjskoj granici EU-a. Kako bi se suzbio izbjeglički val, vlada premijera Viktora Orbana namjerava susjednu Srbiju proglasiti “sigurnom zemljom” i izbjeglicama time uzeti pravo na dobivanje azila u Mađarskoj. Njemačka je Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju već proglasila “sigurnim zemljama podrijetla” kako bi suzbila priljev prije svega Roma iz tih zemalja u Njemačku.
Mađarski premijer Orban je prijedlog Evropske komisije o uvođenju kvota raspodjele izbjeglica po zemljama EU-a proglasio ludošću. Nakon toga jedan glasnogovornik vlade u Budimpešti u svojoj izjavi nije isključio gradnju jedne žičane ograde uzduž granice sa Srbijom. Time bi Mađarska, koja je 1989. za njemačke izbjeglice iz DDR-a bila simbol za jednu rasječenu žičanu ogradu, mogla sada postati predvodnikom jedne nove evropske izolacije.
