Ne pozivamo katile/zločince da prestanu sa zastrašivanjima, progonima i hapšenjima Bošnjaka, nad kojima su počinili genocid (jer poslije genocida/istrebljenja sopstvene vrste nema goreg djela, i takvima se ne vrijedi ni obraćati).
Ne pozivamo (ni one) „Bošnjake“ koji su doveli „svoj“ narod – Bošnjake (kao žrtve genocida) u hal/stanje da je danas sloboda Bošnjaka – najjeftiniji sloboda. Jer su (i) navedeni, po ljudskim i Božijim zakonima, svrstani na dno skale vrijednosti; i takvima se ne vrijedi obraćati.
Pozivamo i prozivamo čovječanstvo, a prije svega UN (koji su dozvolili genocid nad Bošnjacima) da spriječe zadnju fazu genocida nad Bošnjacima – negiranje genocida (danas se to upravo desili u Parlamentu BiH; i to na dan hapšenja komandanta odbrane Srebrenice Nasera Orića) ali i da UN spriječi u historiji nezabilježen nepravedan odnos prema Bošnjacima/žrtvama najtežeg ratnog zločina – zločina genocida (koji zaslužuju i zaštitu UN); uprotivnom će u historiji čovječanstva biti zapisano da se u periodu od 1995.-2015. godine (period genocida i period produženog genocida/negiranja genocida nad Bošnjacima): ČOVJEČANSTVO BORILO PROTIV USPRAVNOG HODA ČOVJEKA – ČOVJEČANSTVO SE VRATILO NA DRVO.
Hapšenje komandanta odbrane Srebrenice Nasera Orića je ustvari kontinuitet zastrašivanja i hapšenja koja se provode nad Bošnjacima – žrtvama najtežeg ratnog zločina/zločina genocida. Poruka nama patriotama: Naša je greška i to najveća poslijeratna greška koju plaćamo različitim udarima na naše dostojanstvo ali sve češće (i) svojom slobodom; što smo se (i) pod pritiskom „svojih“ izdajnika, licemjera i munafika (kojih svugdje imamo – negdje malo, negdje više a negdje (i) previše) povukli iz društvenog i državnog života; a brigu o nama i našoj djeci dali smo u ruke (i) nekima od njih – koji (najzad to naše iskustvo i naša historija potvrđuje) znaju biti (i) najgori. Zato, valja nam cijenu plaćati. Dokle? Sve dok sami sebe ne promijenimo – ne odlučimo ući u sve strukture države i društva; makar do nivoa da nas ima u društvenim i državnim strukturama BiH kao onih koji su se borili protiv ove države i ovog društva a sada uživaju njihove privilegije – rade u njima.
Na kraju, historija „Bosne i Bošnjaka“ potvrđuje: kad god je bilo najteže; kad god se nije nazirao izlaz iz krize; pa, i kad god je smrt bila izvjesnija od života;… uvijek su „dobra Bosna i dobri Bošnjani“, uz Božiju pomoć, izlazili kao pobjednici. Zašto? Zato što su se pravedno borili, i učinili ono što je do njih; a u takvim situacijama (i) Božija pomoć je neizostavna.
Za našeg Nasera Orića se „ne brinem“; jer je on, kao malo koji od nas, dobio velike bitke; tako da će zasigurno dobiti i ovu malu bitku. Njegovoj porodici želim sabura i da, kao do sada u sličnim situacijama, budu ponosni na svoga/našeg Nasera, piše u saopćenju Stranke Novog Puta koje je potpisao predsjednik prof. dr. Zemir Sinanović.
