“Pogledaj! To je tvoj tata”. Marcia svom četverogodišnjem sinčiću Danielu pokazuje sliku na kojoj ona za barom sjedi zagrljena sa sredovječnim plavokosim muškarcem. No Daniel je prilično nezainteresiran za fotografiju. Previše je zauzet penjanjem na bambusovo stablo.
“Mliječne ribice” i “negrosi”
“Bila bi sretna kada bi Daniel mogao upoznati svog oca”, kaže Marcia, dok svog najmlađeg sina hrani na bočicu. Zajedno sa svoje petero djece i majkom, 28-godišnjakinja živi u trošnoj kolibi na rubu grada Olongapoa na filipinskom otoku Luzonu. Očevi djece su različiti: po jedan Amerikanac, Australac i Filipinac. Svi su oni, kraće ili dulje vrijeme bili Marcijine mušterije. Zapadnjaci koji na Filipine dolaze zbog seks-turizma obično prostitutke “rezerviraju” na nekoliko tjedana ili mjeseci. Mnoge žene se nadaju da bi tih nekoliko tjedana moglo prerasti u ozbiljniju vezu i tako ih izbaviti iz siromaštva. No to je rijetko slučaj. Očevi Marcijine djece nestali su odmah nakon poroda. Marcia i dalje svoju obitelj prehranjuje radeći kao “barska dama”. Financijsku pomoć od očeva svoje djece nikad nije dobila. Ni prošle godine kada je morala pokopati svoju dvogodišnju kći Kate koju je udario auto. Njezin otac, Australac, nije se nikada javio. Kate je imala plavu kosu i plave oči. Mještani su je zvali “mliječna ribica”.
Generacija bez očeva
Siromašno dijete svijetle puti i plavih očiju može biti samo dijete jedne prostitutke. Djeca očeva afričkog ili afroameričkog porijekla se još teže probijaju kroz život. Na otoku Luzonu živi na tisuće djece s takvom stigmom. Zaštićeni seks za najveću većinu prostitutki na otoku ne dolazi u obzir. “Mušterije traže seks bez kondoma. I što mi onda preostaje”, kaže Trisha Velazquez, radnica u jednom salonu za masažu u Olongapu. Otac njezine kćerke Sabrine je jedan Nijemac.
Kada mu je ispričala da je u drugom stanju, jednostavno je nestao, kaže Trisha. Neuspio je i svaki pokušaj uspostavljanja kontakta. Mnoge prostitutke kod nekoliko mušterija po noći zapravo ni ne znaju tko je otac njihove djece. Antibebi pilule su preskupe a pobačaj je na Filipinima ilegalan. Mnoge žene opasnim metodama pokušavaju izazvati prekid trudnoće. U takvoj situaciji ne čudi podatak po kojem je broj zaraženih HIV-om, nasuprot svjetskom trendu, na Filipinima u porastu. Seks-turiste to ne odbija: četvrt Olongapua Barretto već od ranog jutra vrvi muškarcima u potrazi za jeftinim seksom. Na mnogim barovima stoje oglasi u kojima se traže “konobarice ugodnog karaktera” ili “plesačice”.
Nacionalna sramota
Prostitucija u ovom dijelu Filipina ima dugu tradiciju a kumovala joj je, kao i drugdje u jugoistočnoj Aziji, nazočnost američkih vojnika. Olongapa žitelje obližnjih američkih vojnih baza Clark i Subic Bay privlači već na ulazu u grad transparentom na kojem stoji “Olongapo – grad najljepših žena na svijetu”. Istodobno se nekoliko centimetara iznad tog napisa dalje ukazuje ne uspješnu gradsku vladu. Shay Cullen, irski misionar koji već godinama u sklopu organizacije za zaštitu djece PREDA djeluje u Olongapu, kritički vrti glavom. “Gradski čelnici i vlasnici barova tijesno surađuju. Seks-turizam i to onaj najgore vrste ovdje uživa političku podršku jer predstavlja dobar izvor zarade. Lokalne vlasti ponekad same investiraju u ovu vrstu turizma. To je filipinska nacionalna sramota”, kaže Cullen. Prema filipinskim zakonima je otac dužan skrbiti za dijete. No u praksi rijetko koja prostitutka uspije izboriti svoje pravo.
Marcia sada pokušava dobiti zaposlenje u jednoj južnokorejskoj tvornici elektronike na otoku. S ocem sina Daniela, koji živi u SAD-u, je u međuvremenu uspostavila kontakt. Sada su prijatelji preko Facebooka.
