Jednog od monaha ekipa portala Klix.ba susrela je na Međunarodnom mostarskom sajmu gospodarstva, gdje su izlagali i prodavali najpoznatiji proizvod svoje zajednice, sir trapist.
Danas mnogi ljudi širom svijeta znaju za njihov proizvod, a vrlo se malo zna o ljudima koji ga proizvode i o njihovom načinu života. O samom trapističkom redu, o samostanskom životu i nastanku njihovog najpoznatijeg proizvoda razgovarali smo sa bratom Franjom Apanovićem, jednim od trojice preostalih trapista na Balkanu.
Cistericiti ili trapisti, pored kartuzijanaca, jedan su od dva najstrožija reda u Katoličkoj crkvi, a službeni naziv reda je Cistorcitski red strogog opsluživanja.
“Ora et labora” (moli i radi), pravilo svetog Benedikta, osnovna je smjernica i geslo u životu trapista koji žive i rade iza debelih samostanskih zidova, govori nam brat Franjo.
Trapisti su, objašnjava on, kontemplativni red čije se djelovanje odvija u tišini unutar samostanskih zidova koje ne napuštaju bez prijeke potrebe.
Brat Franjo u samostanu živi sa dva subrata Tomislavom i Zvonkom Topićem, koji su inače i rođena braća.
“Mi smo ta stroga pravila ipak ublažili. Želja nam je približiti se narodu i dati svoj doprinos uspostavi dijaloga među ljudima različitih vjera i nacionalnosti“ govori nam brat Franjo i nastavlja: “Naše poslanje je molitva za sve ljude svijeta. Kod nas nema ni boje kože ni nacije ni vjeroispovijesti. Vjerujemo da je Bog stvorio brata čovjeka. Zbog toga se dnevno sedam puta sastajemo na zajedničku molitvu za svakog čovjeka na kugli zemaljskoj. Dok mnogi spavaju i ne znajući da postoje monasi, mi u jednom samostanu daleko od svjetske vreve svakodnevno za njih molimo”.
Historija samostana Marija Zvijezda
Opat Franz Pfanner, njemački redovnik, je 1869. godine došao u Banju Luku i za 1.400 dukata kupio veliku zemljišnu parcelu gdje se nastanio sa šestoricom subraće. Vrijedni trapisti odmah su krenuli u gradnju prvog samostana Marija Zvijezda u koji su se uselili na Badnjak 1870. godine. Sami su pekli cigle, uzgajali žito i mljeli ga na vlastitom mlinu, proizvodili vino, tkali sukno, a na Vrbasu su sagradili i jednu od prvih hidroelektrana na Balkanu, pa su u samostanu imali i struju. U to vrijeme mnogi evropski gradovi su bili još bez napajanja električnom energijom.
“Tradiciju proizvodnje piva u Banju Luku donio je sam Franz Pfanner sagradivši prvu banjalučku pivaru. Poslije Drugog svjetskog rata trapisti su ostali i bez svoje pivare koja im je oduzeta, a u kojoj se danas proizvodi poznato banjalučko pivo”, govori nam brat Franjo.
Brat Franjo nam također priča o ne tako davnoj prošlosti kada je u samostanu živjelo 265 monaha, čime je ta zajednica bila najveća zajednica trapista u svijetu. Pred početak Drugog svjetskog rata u samostanu Marija Zvijezda živjelo je 145 trapista, a 1945. godine ostaje samo 51.
Samostan je bio prihvatilište za djecu iz siromašnih porodica kako bi ih spasili od gladi. Samostanski spisi čuvaju dokaze da je kroz samostan prošlo više od 4.500 djece svih nacionalnosti i vjeroispovijesti kojima su monasi pružili dom i zanatsku naobrazbu, govori nam ponosno i sa osmijehom na licu brat Franjo.
Tajna sira
Od 17. vijeka, kad je u samostanu La Trappe u Francuskoj osnovan trapistički red, umijeće izrade sira prenosi se sa starijeg monaha na mlađeg. Recept za proizvodnju sira nikada nije zapisan, nego u svakoj zajednici samo jedan monah zna recept koji pamti, a poglavar samostana odlučuje kome će ga prenijeti.
Brat Franjo nam govori da u samostanu u Banjoj Luci tajnu sira zna brat Tomislav.
“Brat Tomislav svakodnevno ide na posao u obližnju siranu Livač, koja se nalazi u mjestu Aleksandrovac i udaljena je tridesetak kilometara od Banje Luke. Radi za platu i dnevno napravi od 50 do 60 komada sira. Svaki dan se u tu svrhu potroši blizu 950 litara mlijeka. Mali dio prihoda od prodanog sira se vraća u samostan i od tog novca se mi izdržavamo”, kazao je brat Franjo.
Sirovinu za proizvodnju sira dobivaju sa obližnje farme koja je u vlasništvu banjalučkog Caritasa.
Prije Tomislava čuvar tajne sira u banjalučkom samostanu bio je pater Mohor koji je 1996. iznenada umro i odnio tajnu sa sobom u grob. On je od 1945. nosio tajnu sira i proizvodio sir samo za potrebe samostana, ne i za prodaju.
Pošto je pater Mohor odnio tajnu sira sa sobom u grob, pater Tomislav je morao otići u samostan Mont des Cats na sjeveru Francuske gdje su mu tamošnji redovnici prenijeli tajnu sira, tradicionalno, usmenim putem.
Pater Tomislav je u ovom francuskom samostanu proveo nekoliko mjeseci i podučavan je o procesu same proizvodnje sira.
Prije pakiranja u posebno dizajnirane kutije svaki sir dobija etiketu na kojoj je slika samostana Marija Zvijezda i pored koje su napisane dvije važne godine: 1882. – godina kada su banjalučki trapisti osnovali siranu i 2008. – godina kada je drevna tradicionalna vještina izrade sira ponovo nikla iz pepela.
Iako se ovaj najmalobrojniji trapistički samostan na svijetu sveo na samo tri monaha, današnji stanovnici samostana Marija Zvijezda vjeruju da će Božijom providnošću samostan i nakon njih nastaviti svoju tradiciju služenja Bogu i ljudima.
