Ipak, Tensley ističe da su posljedice ovakvog razmišljanja itekako pristune i predstavljaju veliki problem za napredak Bosne i Hercegovine.
“Svjetski političari su 1995. godine kreirali Dejtonski sporazum kako bi prekinuli troipogodišnji rat. Danas taj sporazum predstavlja čak i regionalni problem, a Evropska unija je sada dužna da riješi situaciju koju je sama napravila”, rekao je Tensley.
On ističe da je Dejton napravio izuzetno kompleksnu državu u kojoj cvjetaju nacionalizam, korupcija i nezaposlenost.
“Posljednji popis stanovništva uzburkao je duhove sukoba jer su sva tri naroda morala slušati svoje predstavnike kako vrše propagandu i pritisak u strahu od promjene balansa moći. Godinu dana kasnije desili su se masovni protesti gdje su građani pokazali da im status quo uopće ne odgovara”, objašnjava Tensley.
Sa Tensleyjem se složila Anne-Marie Slaughter, predsjednica organizacije New America Foundation koja se bavi vanjskom politikom i političkim odnosima u svijetu. Ona je na svom Twitter profilu, odmah nakon objave Tensleyjeve analize, objasnila kako je naša zemlja primjer da mirovni sporazumi ne znači i da je rat gotov.
Oxfordski analitičar smatra da bi Bosna i Hercegovina trebala ostati važna zbog osnovnih problema koji su direktna posljedica nakaradnog mirovnog sporazuma.
Prvi razlog je loš Ustav koji ne dozvoljava manjinama i pripadnicima drugih naroda koji nisu konstitutivni da postanu članovi Predsjedništva BiH.
Diskriminacija manjina postala je učestala i pored upozorenja EU, a čelnici države za sada ne pokazuju volju da učine bilo šta kako bi se to promijenilo.
Drugi problem je skriveno miješanje Rusije, secesionistička politika Milorada Dodika te utjecaj Srbije na BiH. Iako se ukrajinski scenarij ne može porediti sa bosanskim ratom, sličnosti su očigledne i one bi trebale biti upozorenje Evropi i svijetu.
