Osim što su i danas, kao svakog 11. dana u mjesecu, mirnom protestnom šetnjom ulicama Tuzle podsjetile na genocid počinjen 1995. godine u Srebrenici, članice Udruženja Žene Srebrenice ovih dana aktivno rade na pripremi materijala za budući Muzej genocida, koji se gradi u Potočarima.
Fotodokumentacija nastala u periodu od 1993. do 1995. godine, digitalizira se u Arhivu Tuzlanskog kantona (TK), a podijeljena je u više kategorija: Predstavljanje života u Srebrenici, granatiranja, glad, stradanje Srebreničana, dolazak na slobodnu teritoriju, smještaj u kampu na Dubravama, identifikacije, rad Haškog tribunala, presude, kolektivne dženaze…
“Ovi dokumenti bit će podsjetnici na najveći zločin počinjen u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, dok je cijeli svijet zatvarao oči pred istinom i dopustio da se genocid desi. Rad na ovim materijalima je emotivno težak i iscrpljujući. Uvijek nas ponovo potrese, ali to je nešto s čim moramo da živimo i da prenosimo na buduće generacije, kao poruku da se Srebrenica više nikad nikom ne ponovi˝, izjavio je Omer Zulić, direktor Arhiva TK, prenosi agencija Anadolija.
Nura Begović, potpredsjednica Udruženja Žena Srebrenice koja ističe da su snimci, koji će biti izloženi u budućem muzeju, djela vojnika holandskog bataljona, koji je bio dio mirovnih jedinica Ujedinjenih naroda (UN) u BiH.
“Među fotografijama je i jedna na kojoj u jeku opšte gladi u Srebrenici, na deponiji na koju su holandski vojnici odvozili smeće, desetine djece rovi po otpadu u potrazi za ostacima hrane. Na drugoj su ljudi koji čekaju humanitarnu pomoć, zatim djeca okupljena oko holandskih vojnika, u nadi da će dobiti bombonu, pa masa ljudi koji daju podršku građanima u opkoljenom Goraždu i ne sluteći šta će ih i same uskoro snaći. Tu je i fotografija tročlane porodice, koja sa visine posmatra razrušenu Srebrenicu. Dječak, koji se nalazi između oca i majke u odjeći je i obući koja mu je veća za nekoliko brojeva, jer odgovarajuću očito nije imao. Okolo njih je behar, kao simbolika nade da će preživjeti i voditi novi, bolji život˝, ispričala je Begović.
‘Tužne uspomene’
Gledajući fotografije, kaže da joj naviru tužne uspomene na događaje i tok života u zaštićenoj i demilitariziranoj zoni.
“Ljudi su trebali imati sve uslove za život, jer nas je holandski bataljon, pod kontrolom UN-a trebao štititi, a pogledajte kako smo živjeli. Još su i slikali našu golgotu”, kaže Begović.
Snimke i filmove porodicama žrtava predao je bivši holandski vojnik, koji svake godine anonimno boravi u BiH i dolazi na kolektivne dženaze u Potočare.
“Nikom se ne javi kada dolazi, ali bude na dženazi. Susreli smo se s njim u Holandiji i tada nam je dao dio fotografija. Kada smo pitale za fotografije sa mjesta ubistava i drugih zločina, rekao nam je da su mu ih uzeli iz holandskog Ministarstva odbrane, ali da su se prilikom razvijanja filmovi uništili. Sumnjamo da kriju tu fotodokumentaciju, jer im ona ne ide u prilog”, naglasila je Begović.
Podrška iz Holandije
Dodala je da Ženama Srebrenice veliku podršku daju nevladine organizacije iz Holandije, kojima je stalo da se istina objelodani i koje ne prihvaćaju kolektivnu suodgovornost holandskog naroda za genocid.
Sagovornica agencije Anadolija navodi da su Holanđani dali značajna finansijska sredstva za izgradnju muzeja genocida, ali da zbog sporosti administracije i dobijanja dozvola projekt dugo traje. Radovi su u toku, ali prema mišljenju Begovića, muzej neće biti završen do 20. godišnjice genocida, odnosno do jula ove godine.
“Bit će smješten u dijelu bivše Fabrike akumulatora u Potočarima, gdje su bili i holandski vojnici i gdje su izvršene masovne egzekucije. Insistiramo na tome da se sačuvaju uvrjedljivi grafiti o bosanskim djevojkama koje su na zidovima fabrike crtali holandski vojnici. Nešto tako je nepristojno i ne priliči vojnim strukturama, ali želimo da svi mogu vidjeti šta su o nama mislili oni koji su bili dužni da nas zaštite”, naglasila je Begović.
