Samo devet dana nakon nesreće, koja se dogodila 2010. godine, ljekari su rekli Danielle da ima samo deset posto šanse da se njen suprug probudi iz kome.
– Ljekari su predložili da isključe aparate koji su ga održavali na životu, da ga pustimo da ode. Rekli su mi, da su oni na mom mjestu, isključili bi aparate. To bi oni uradili da je u pitanju član njihove porodice.
Ali, Danielle je odbila.
– Željela sam mu dati više vremena. Nismo ni počeli zajednički život kako treba, nisam htjela odustati.
Matt je bio u komi tri mjeseca i pomalo pokazivao znakove napretka. Ljekari su se složili da ga pošalju kući, da o njemu brinu Danielle i njena majka. One su ga svaki dan kupale, presvlačile, hranile na cjevčicu. Također, dnevno su mu davale više od 20 lijekova.
Nekoliko sedmica kasnije Danielle je primijetila da Matt pokušava pomaknuti ruku. Stavila mu je šešir u ruku i rekla mu da ga stavi na glavu, a on je odgovorio: “Pokušavam”.
– To je bilo najbolje što sam ikad čula.
Kada je Matt počeo govoriti, postalo je jasno da se ne sjeća posljednje tri godine prije nesreće. Nije znao ko je Danielle, ali nije mu dugo trebalo da se sjeti.
Išao je na vježbe, kako fizičke tako i vježbe govora. Nakon tri mjeseca mogao je govoriti, pjevati, smijati se, šaliti, jesti i piti, koristiti kupatilo uz minimalnu pomoć.
Tri godine kasnije, Mattovo se stanje poboljšalo, a nadaju se da Matt moći uskoro hodati bez ičije pomoći. On ima jedan savjete za sve muževe:
– Čovječe, iznesi smeće. Jer može doći dan kad to više nećeš moći uraditi… – kazao je.