Međutim, svaka nedaća ima svoj kraj. Dobri ljudi su pritekli u pomoć, malo po malo i sagradili dom Malčinovićima. Pomoć u novcu i građevinskom materijalu je pristizala sa svih strana.
Petnaestak metara dalje od improvizovane šupe niknula je kuća veličine 56 kvadrata s potkrovljem.
“Teško mi je opisati osjećanja, opisati radost gradnje kuće od temelja do krova. Kada je postavljen posljednji crijep, ja sam se ponovo rodio“, kaže ushićeno Mustafa Malčinović.
Iako ima još posla oko kuće, u vidu malterisanja soba, razvođenja elektro i vodovodnih instalacija, sreći Malčinovića nema kraja.
“Vodu sam riješio kopanjem bunara. Dobri ljudi su mi kupili pumpu, tako da ću vodu imati u kući. Problem sa priključkom na elektro-mrežu je mnogo veći. Potrebno je mnogo novca, nekoliko hiljada maraka. Najsretniji bih bio kada bi moja djeca večerala uz svjetlost sijalice, ali… Kada se osvrnem na period od prije dva mjeseca, mogu reći da sam presretan i da ću u svojoj kući živjeti ako treba i bez struje i bez omalterisanih zidova. Napokon mogu reći: “Ovo je moje, moje porodice“, dirljivo govori Mustafa.
