Početkom 2008. iz arhiva Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Sarajevu nestao je originalni dokument Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ustvari, tačnije bi bilo reći da je početkom 2008. Predsjedništvo BiH ustanovilo da se u arhivu ne nalazi original Dejtonskog sporazuma, a tačno vrijeme i okolnosti nestanka i danas su nepoznati.
Dejtonski sporazum misteriozno je nestao i iz Vlade Srbije, pa je Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH krajem 2009. usvojio zaključak kojim se Predsjedništvo BiH i Ministarstvo vanjskih poslova obavezuju da u najkraćem mogućem roku od Francuske, kao depozitara Dejtonskog mirovnog sporazuma, pribave i stave na raspolaganje Parlamentarnoj skupštini BiH izvorni tekst ili ovjerenu kopiju Sporazuma.
Sefovi vlada najnesigurnija mjesta
Prema Ugovoru o privatizaciji Energopetrola, kupac INA-MOL dao je bankovne garancije o ispunjenju obaveza u iznosu 35 miliona maraka. Kako te obaveze nisu ispunjene, Vlada FBiH morala je aktivirati garancije i time naplatiti štetu nastalu iz neispunjenja obaveza. Međutim, garancije banke nikad nisu aktivirane.
Garancije su jednostavno nestale i nikada poslije nisu pronađene. Zvanično, garancije su se čuvale u sefu Vlade Federacije BiH.
U sudskom postupku koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu protiv bivšeg federalnog premijera Nedžada Brankovića trebalo bi biti ustanovljeno kako i gdje su nestale garancije iz sefa Vlade Federacije BiH.
Početkom ove godine javnost je saznala i da je iz Vlade RS nestao originalni ugovor o privatizaciji Robne kuće Boska. Direktor Policije RS Gojko Vasić saopćio je kako uopće nije problematično što je nestao originalni ugovor jer postoje ovjerene kopije.
No, stručnjaci smatraju kako je problematično što su s ugovorom nestale i ovjerene bankarske mjenice u vrijednosti 300.000 eura, kojima je kupac garantovao ispunjenje obaveza. Scenarij je sličan, skoro identičan, kao i u slučaju privatizacije Energopetrola.
I neki “manji” slučajevi su zanimljivi. Tako je, prema tvrdnjama Večernjeg lista iz 2010. godine, nestala sva dokumentacija o privatizaciji banaka s područja Federacije BiH. Naime, privatizaciju banaka vodila je posebna jedinica pri Ministarstvu finansija Federacije BiH, a ne Agencija za privatizaciju Federacije BiH. No, nakon okončane privatizacije i gašenja jedinice, dokumentacija je jednostavno nestala.
Sudovi i tužilaštva jednako nemarni
Originalni dokumenti nestajali su i u vrijeme važnih sudskih postupaka. U postupku protiv Dragana Čovića i braće Lijanovića Tužilaštvo KS je u junu 2010. godine utvrdilo da nedostaje 40 originalnih dokumenata. Pomenuti dokumenti korišteni su u sudskom postupku pred Sudom BiH 2006. godine, ali im se poslije toga gubi svaki trag nakon što je predmet prebačen Tužilaštvu KS.
Nestanak originalnih dokumenata iz arhiva državnih institucija je u još najmanje dva procesa doprinio da sudovi visokopozicionirane političare oslobode optužbi za zloupotrebu položaja.
Upravo zbog nepostojanja originala ili ovjerene fotokopije dokumenata na kojim se optužnica temeljila, Kantonalni sud u Sarajevu je oslobodio Edhema Bičakčića i Nedžada Brankovića, bivše premijere Vlade FBiH, optužene za zloupotrebu službenog položaja.
Milorad Dodik je također bio optužen za zloupotrebu položaja premijera Republike Srpske (RS), zbog nezakonite isplate budžetskog novca i kupovine stanova ministrima, članovima skupštine i drugim osobama. Uz Dodika je bio optužen i Novak Kondić, bivši ministar finansija RS, a obojica su u oktobru 2005. godine oslobođeni zbog nedostatka originalne dokumentacije iz Arhiva Vlade RS.
Iz Općinskog suda u Mostaru imali su jedno od najzanimljivijih objašnjenja o nestanku dokumenata: dokumentacija je nestajala prilikom selidbe.
