Naučila sam srpski jezik kao da sam ga oduvijek govorila. A i ovdje sam se odlično snašla, jer su me svi lijepo prihvatili. Najsretnija sam, u stvari, što mi je suprug pun razumijevanja i što je kruna našeg zajedništva i ljubavi trogodišnja Bojana.
Ovim riječima, uz široki osmjeh priča Edmonda Kardaku Tomić (38), Albanka iz Skadra koja se prije nepunih pet godina udala za Zorana Tomića (39) iz kuršumlijskog brdsko-planinskog sela Sagonjeva.
I dok za ruke drži malenu djevojčicu, Edmonda objašnjava da su iz sela udaljenog tridesetak kilometara došli do Kuršumlije kako bi završili neophodnu papirologuju, a zatičemo ih u zgradi opštine, gdje su se i vjenčali.
– Sjećam se našeg vjenčanja u oštinskoj sali. Tada mi je bio potreban prevodilac, jer sam znala samo nekoliko srpskih riječi. A, eto, sada mogu drugima da držim časove iz srpskog jezika – priča kroz osmjeh Edmonda i priznaje da se uprkos jezičkoj barijeri i po dolasku u suprugovo selo odlično snašla.
Osim svekrve Radojke, koja je jedva dočekala snahu u kući, lijepo su je, kaže, prihvatili i mještani.
_620x0.jpg "Edmonda sa kćerkicom")
– To mi je pomoglo da prebrodim sve nedoumice i nepoznanice na koje sam u početku nailazila – kaže Edmonda dok njenu priču pažljivo prati suprug i potvrdno klima glavom. Iako ga nismo pitali, Zoran kaže da se nije pokajao zbog izbora supruge.
– Pošto ovdje nije bilo djevojaka koje bi se udale za mladića na selu, odlučio sam da sa bratom i rođakom krenem u Albaniju jer sam čuo da djevojke iz Skadra žele da se udaju za naše momke – priča Zoran, koji u šali kaže da je ženidbom sa Edmondom dobio glavnu premiju na lutiriji.
– Iako ništa nismo imali ugovoreno, uspijeli smo da pronađemo ženu koja razumije srpski i koja nas je uputila na Edmondinu porodicu. Još toga dana smo dogovorili brak, ali smo kasnije još jednom otišli sa poklonima za njenu porodicu, a nju poveli sa nama. Odmah je pokazala koliko je vrijedna i da razumije život na selu, iako je do tada živjela u gradu.
Žive od poljoprivrede, obrađuju imanje, gaje jagode, maline, a od rada su uspijeli da kupe i automobil, tako da sada lako stignu do grada. Zoran je sretan i zbog trogodišnje kćerkice, ali se nada da će Bojana uskoro dobiti brata ili sestru.
– Uz našu Bojanu sada imamo troje djece u selu, a ja se nadam da će ih biti još i da će ovo naše selo, koje je pogodno za razvoj voćarstva, imati još mladih bračnih parova i dece – kaže Zoran na kraju susreta.
Vrijedna
– Kuma, Edmonda je dobra i vrijedna. Kuća mojih kumova je zablistala otkako je kročila u nju, a pri tom je i odlična domaćica – priča vjenčani kum Tomića, Tomislav Đorđević, koji naglašava da je Edmonda tradicionalno vaspitana, što se u kuršumlijskom kraju, kaže, mnogo poštuje.
