Iako je svijet motociklizma po pravilu rezerviran za muškarce, među ljubiteljima dvotočkaša, brzine i vrelog asfalta već godinama je i Goraždanka Vildana Muratspahić. Ljubav prema motociklima osjetila je u osnovnoj školi, kada je od roditelja na poklon dobila skuter.
– U školu i na sekcije lakše je bilo na skuteru. To vrijeme pamtim i po policajcima, prvim kaznama. Kakva je to brzina, zašto se ne nosi kaciga, ali sve su to bile neke slatke muke – kaže prelijepa Goraždanka. Dodaje kako se bajkeri dijele na one koji su pali ili će tek pasti s motora, ali sve neprijatne situacije prolazile su sa vješto kamufliranim ogrebotinama i modricama koje je krila od oca.
Nisu to bile emocije na prvi pogled, jer je na izbor njenog načina da ispuni svoje slobodno vrijeme uticala i činjenica da je ljubav prema motorima u njenoj porodici prisutna već decenijama. Njen otac Vehbija ima dva oldtajmera – NSU Pretis, proizvedena 1963. i 1968. godine. Za upravljačem onog starijeg sjedio je i njen djed, koji nikada nije polagao vozački ispit za automobil, već je isključivo vozio motocikl. – Onda smo kupili Suzuki K9. To je sportska verzija motora. Već na prvoj vožnji bio je to osjećaj kao da letiš, a ne da voziš motor – kaže Vildana.
Studira saobraćaj i komunikacije, treća je godina fakulteta na odsjeku telekomunikacija. Često na ulici u Sarajevu, daleko od svog Goražda i Suzkija u garaži, čuje zvuk motora i osjeti kako joj adrenalin raste. – Nedavno sam zaustavila momka i tražila mu krug s motorom. Nije vjerovao da znam voziti. Kada sam mu pokazala vozačku dozvolu nije mogao vjerovati – s osmijehom priča Vildana. Nije članica moto kluba jer zbog obaveza prema fakultetu ne bi mogla pratiti njihove aktivnosti. Ipak, djevojka na motociklu privlači pažnju, posebno jačeg pola. – Znam da se momci iznenade, pogotovo ovdje u Goraždu. Pitaju ko je ta djevojka, mnogi ne mogu da vjeruju, čestitaju. Ali ja nisam uobražena i ne mislim da sam neko i nešto zbog toga – kaže Vildana.
Prije nego što nam je demonstrirala svoje vještine na motociklu Vildana nas uvjerava da je svaka njena vožnja sigurna, jer nije ljubitelj brzine. – Koliko sam najbrže vozila ne smijem vam reći, zato što će moj otac čitati ovaj članak tako da ćemo to ostaviti kao tajnu. Šalim se. Mi, porodično, volimo da uživamo u vožnji. Nismo zaluđenici brzom vožnjom, niti akrobacija na zadnjem ili prednjem točku. To je više nekako za našu dušu. Kad se vozimo uživamo, zaboravimo na probleme – ističe Vildana Muratspahić.
Ž6= Vildanin uzor nije osoba iz svijeta poznatih, niko od glumaca, muzičkih zvijezda, niti sportskih motociklista. Njen uzor je mladić koji je nedavno iznenada preminuo od srčanog udara, njen brat Muamer, čiji je iznenadni odlazak cijeli grad okovao tugom. – Moj jedini uzor u životu je moj brat rahmetli, koji je vozio dušom i tijelom, koji je iz ovog svijeta totalno bio isključen kad se vozio na motoru. Ja ću ovaj motor nastaviti voziti kao uspomenu na njega i na način kako je on to radio – pojašnjava Vildana.
Skromna Goraždanka nema nerealnih ambicija, već želi završiti školovanje, imati porodicu, djecu i na „Suzukiju K9“, kojeg je vozio i Muamer, čuvati sjećanja na njega.
