Na pregovorima u Rambujeu, kada su pod upravom međunarodne zajednice, nažalost bez saglasnosti Bošnjaka, prezentirane dvije zasebne; ‘muslimanska’ i ‘goranska’ zajednica.
Međutim, pripadnici ove nacionalne zajednice (iako ne svi u Gori), izjašnjavaju se kao Bošnjaci, naglašavajući da su autohton narod koji ima svoj maternji jezik i nacionalno ime, tj. da su Bošnjaci i da koriste bosanski jezik. Međutim, unutar ove zajednice postoji podijeljenost, gdje se jedan dio zajednice izjašnjavaju kao Bošnjaci dok jedan dio Goranaca ne prihvataju naziv Bošnjak. Između Bošnjaka u Gori (Goranaca) i onih u Župi i Podgori razlike su neznatne. Danas veliki broj Goranaca živi u Beogradu. Njihov broj se znatno povećan nakon ulaska KFOR-a na Kosovu. Prema procjeni u Beogradu ima između 8.000 – 10.000 Goranaca.
Smatra se da je pokušaj podjele ove grupe započeo još projektom ‘GOS’ (Gora-Opolje-Sredska), u nekoliko knjiga, urađen od strane Srpske akademije nauka i umjetnosti, SANU, 1992. godine, …gdje između ostaloga stoji: “…Imajući sve to u vidu, smatramo da je krajnje vreme za ozvaničenje goranske etničke grupe kao zvanično priznate etnonacionalne i etnokulturne kategorije, čime se goranska etnička grupa, bez obzira na sva dosadašnja izjašnjavanja, dovodi na nivo primarne identifikacione zajednice… “
Biti Goranin ili Goranac, označavalo je mikro i regionalnu posebnost stanovništva područja Gore, koji su bili dio muslimanske nacije, a nikako nije označavalo nacionalnu pripadnost. Ovo ime je bilo u normalnoj upotrebi decenijama.
Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU) je uradila Memorandum u kojem je zacrtala krvavi raspad bivše Jugoslavije. Tada, krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, započinje promovisanje “goranske etničke grupe” i njeno izdvajanje iz muslimanske nacije. “Goranstvo” je od tada korišteno isključivo u negativnom kontekstu i što je imalo katastrofalne posljedice po stanovnike Gore. Prije svega to se odnosi na iseljavanje iz Gore koje se dogodilo nakon rata na Kosovu, a čemu je dosta doprinijela ideja SANU.
Ideje memorandumske politike su skupo koštale gotovo sve narode bivše Jugoslavije. Promocija “goranske etničke grupe” se intenzivirala 1990. godine što je rezultiralo velikim istraživačkim projektom SANU, šarplaninske Župe Gora, Opolje i Sredska (poznatijem po skraćenici GOS). Na projektu GOS-a istraživanja su na terenu bila povjerena Geografskom institutu “Jovan Cvijić” i trajala su u periodu od 1991. do 1994. godine. U ovaj projekt je bilo uključeno i dvadesetak drugih naučnih i stručnih ustanova i veliki broj istraživača. Rezultati “istraživanja” su kasnije publikovani i objavljeni u tri knjige na preko hiljadu stranica. Na ovom projektu je radilo i nekoliko lokalnih saradnika iz Gore, koji su bili podrška i jedni od glavnih organizatora svih aktivnosti na ozvaničenju “goranske“ etničke grupe.
Na samom početku druge knjige GOS-a govori se o potrebi hitnosti ozvaničenja ove ‘grupe’ te autori ističu da “…stoji činjenica da Goranci jesu posebna etnička grupa koja je ne samo odoljela albanizaciji i aspiracijama makedonskog nacionalizma, već je u svom entitetu sublimirala brojne elemente i oblike srpskoslovenskih i pravoslavnih etnokulturnih korijena i slojeva, izgradivši osjećanja i ponašanje bliske srodnosti sa srpskim narodom uz puno angažovanje u kulturnom i političkom životu svoje države Srbije. Stoga je status etničke grupe za Gorance sada formalno pitanje koje bi trebalo sankcionisati prije narednog popisa stanovništva.”
Kao prvi korak predviđeno je odvajanje Goranaca od ostalih Muslimana jer tvorci projekta su bili svjesni da samo izdvajanjem Goranaca iz muslimanskog korpusa mogu uspjeti u svojim namjerama, te su stoga potencirali u svojim stavovima: “Goranska etnička grupa se po svom kulturnom i etnopsihičkom entitetu bitno razlikuje od svih ostalih muslimanskih populacija u zemljama prethodne Jugoslavije.“
Posebno jak udar na Goru je izvršen u godinama koje su prethodile ratu na Kosovu. Sve je činjeno da se narod pripremi i suprotstavi svojim komšijama Albancima i što više udalji od Muslimana na prostoru bivše Jugoslavije. Uključena je cjelokupna mašinerija u cilju realizacije postavljenih zadataka – mediji, politika, umjetnici, škole. Na državnoj televiziji prikazuju se emisije o Gori u kojima se čini sve kako bi se dokazalo kako između Gorana i Srba nema nikakve razlike. Kako Gorani slave Božić i druge pravoslavne i paganske praznike, ali se nikad ne pominju velike bajramske proslave nakon 90-tih godina kao ni veliki mevludi po goranskim selima. Na talasima Radio Gore (isključivo namijenjene ‘gorancima’) mogli su se čuti najnoviji hitovi srpske patriotske muzike. U par navrata Goru su obišli i pravoslavni sveštenici iz Prizrena. Posjetili su neka sela u pratnji domaćih političara iz Dragaša.
Nažalost, tzv. goranska inteligencija indoktrinirana srbijanskom politikom prihvatila je ideje SANU projekta i poslužila tvorcima Memoranduma kao servis za implementaciju GOS projekta. U jednom “Apelu” od 20. juna 1996. godine, upućenom Srpskoj akademiji nauka i još nekim institucijama u Srbiji, “grupa intelektualaca Goranaca” javno pokreće pitanje “statusa Kosova i Metohije i teritorijalnog pitanja ove južne Pokrajine”. Potpisnici ovog Apela ističu da ogromna većina ljudi goranske etničke grupe moli SANU institucije da ih ne “ostave u bespuću bezobzirnih balkanskih političkih igara koje bi u nekim varijantama izbrisale sa etničke karte i iz bogate duhovne riznice Stare Srbije i nas Gorance, i nama najsrodnije Srbe i muslimane srpskog maternjeg jezika.“
Projekt GOS je bio usmjeren i na manipulaciju obrazovnog i informativnog sistema, a sve u cilju promovisanja etničke grupe “Goranac” kao prijelazne faze ka potpunoj asimilaciji. Čak su Gorani ušli u školske udžbenike. U udžbeniku geografije za VIII razred, fotografiju na kojoj je panorama sela Brod stoji: “Najveći deo stanovništva Gore čine Gorani, koji su srpskog porekla, islamizirani u periodu od XV do XIX veka. Kod njih je očuvano sećanje na svoje nacionalno – srpsko – poreklo.” Nažalost ovaj udžbenik, prepun mržnje prema islamu i muslimanima, i danas se koristi u nekim školama Gore.
Stavovi goranske inteligencije i političkih predstavnika danas se mnogo ne razlikuju od svojih prethodnika. Međutim, sadašnji problem manipulacije stanovnika Gore od strane SANU politike se najviše manifestuju kroz neodržavanje nastave na bosanskom jeziku za oko 1.000 učenika osnovnih i jedne srednje škole u Gori.
Naime, lokalno nastavno osoblje u goranskim školama, protivno volji dobrog dijela roditelja, opredijelilo se da nastavu izvodi po starom srbijanskom sistemu i beogradskim udžbenicima za koja dobijaju znatna finansijska sredstva od Vlade Srbije. Pojedini izbjegli bivši politički kadrovi iz Gore po Beogradu i ostalim srbijanskim destinacijama, propagirali su i pomagali nastavak ove zloupotrebe djece goranskih roditelja, sve iz razloga zadržavanja na platnim spiskovima budžeta Srbije, predviđenim za finansiranje paralelnog sistema u srpskim enklavama na Kosovu.
Nažalost, predstavnici međunarodne zajednice (ranije UNMIK-a, a sada EULEX-a) nisu htjeli na vrijeme da spriječe ove probleme u Gori, niti je kosovska Vlada uspijevala da pronađe adekvatno rješenje ovog problema.
Postojanje još jedne manjinske zajednice pored bošnjačke je još jedan vid manipulacije koji Srbija vrši nad Gorancima. U suštini, ovo je prvenstveno značilo narušavanje procesa integracije bošnjačkog stanovništva iz Gore u novu kosovsku realnost, te isto tako ometanje procesa bošnjačke afirmacije i nacionalne konsolidacije na Kosovu. Kao što je, također, manje-više poznato, Bošnjacima Kosova je poslije rata omogućeno školovanje na bosanskom jeziku (sa uvezenim udžbenicima iz BiH), a predstavnici njihove nastave su uzeli učešće u izradi novih školskih planova i programa u reformi nastave na Kosovu. Neuključivanje prosvjetnih radnika iz Gore u ovaj proces je isto tako značilo i rušenje kosovskog integriteta, jer se neposredno zapravo ne priznaje njegov školski plan i program dok se, posredno, preko održavanja nastave po planu Republike Srbije, čuva i legitimitet Republike Srbije na ovim prostorima, slično kao i u „srpskim enklavama“.
Fussnote
Mustafa Balje, ,,Bošnjačka zajednica na Kosovu“ , Izvještaj u Sijenci, 2005, str. 3.
Balje, ,, Bošnjačka zajednica na Kosovu“, str. 3.
SANU, Projekat Gora Opolje Sredska, str. 46.
Sadik Idrizi, ,, O Gori i goranstvu“, Alem, br.184. 2011, str. 41.
SANU, Šarplaninske Župe Gora, Opolje i Sredska, Beograd, 1995, str. 35.
SANU, Projekat GOS, Knjiga I,II i III, Beograd, 1995.
Idrizi, ,, O Gori i goranstvu“, str. 42.
SANU, Projekat GOS, Knjiga II, Beograd, 1995, str. 4-5.
SANU, Projekat GOS, str. 14.
Sadik Idrizi, ,, Historija Gore“, 24. avgust 2007. http://bosnahistorija.16.forumer.com/a/historija-gore-clanci_post294.html, (pristupljeno 15. 05. 2011.)
Apel / pismo grupe intelektualaca Goranaca, 20. juni 1996., str.1. Kopija pisma proslijeđena emailom od strane prof. Sadika Idrizija, 23. februar 2012.
Geografija za VIII razred, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1996.
Ćerim Bajrami, ,,U procesu nacionalne afirmacije“, 18. mart 2010., http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=37032, (pristupljeno 20. 07. 2011.)
