Nestao je prošlog avgusta tokom Igara Komonvelta u Glazgovu, pronađen je prošle nedjelje kao beskućnik na ulicama Londona i najavio da ne odustaje od svojih snova – da ponovo počne sa treninzima kako bi postao dobar atletičar.
Toronka je tokom prethodnih pet mjeseci živio u Londonu spavajući po parkovima i noćnim autobusima, a uhapšen je pošto mu je istekla boravišna viza za Veliku Britaniju, prenosi Blic.
Kako je rekao prošle nedjelje, ne želi da se vrati kući zbog straha od ebole, pošto mu je nekoliko članova porodice umrlo od ove bolesti.
Njegova priča pogodila je mnoge širom ne samo Ostrva, već i čitavog svijeta, koji su se javili i nude pomoć u vidu smještaja, hrane, čak i novca, prenosi “Guardian”.
Ubrzo je otvoren internet siteu za prikupljanje novčane pomoći za Toronku i afrički sprinter je izjavio da je presretan što će njegovi snovi moći da se pretvore u stvarnost. A, do jučer nije znao da li će moći da se prehrani.
“Mene nema ko da traži, nemam više porodicu u Sijera Leoneu i volio bih da ostanem ovdje ako je moguće. Oni koji su mogli da mi pomognu, preminuli su od ebole. Ako se vratim u domovinu, mogu samo da se ubijem jer ne mogu da ostvarim snove. Često sam pomišljao na samoubistvo i dok sam bio na ulicama Londona, jer više nisam mogao da izdržim tako da živim”, ispričao je Toronka.
Po samom završetku Igara Komonvelta nije bilo leta za Sijeru Leone, pa nije imao ni ideju kako da se vrati i svako od takmičara je krenuo nekim svojim putem. Jednom prilikom Džimiju je ukradena torba sa svim novcem i pasošem, i tek onda nije znao šta i kako dalje. Zimu je proveo u parkovima i autobusima, a trčao je i radio vježbe u parku kako bi se zagrijao i preživio. Odlučio je da mijenja život.
“Želim da se posvetim obrazovanju i da postanem dobar atletičar. San mi je da postanem najbrži sprinter na svijetu ili bar jedan od najbržih”, otkrio je Toronka za “Guardian”.
Njegova majka Jelikatu Kargbo bila je doktorka u policiji i umrla je od ebole prošlog ljeta. Porodica koju je izgubio usvojila je Džimija kada je imao samo pet godina nakon što je odvojen od pravih roditelja za koje vjeruje da su ubijeni tokom građanskog rata u Sijera Leoneu.
Pomoć u raznim oblicima, od poruka podrške do smještaja, novca i hrane Toronki nude mnogi sa svih strana kako i pored bolnih gubitaka ne bi odustao od svojih snova, ali ima i onih koji smatraju da mu mesto nije u Britaniji, jer, prosto, istekla mu je viza.
Svi oni imaju pravo izbora, da li će ga podržati ili ne, ali 20-godišnji momak iz Sijera Leonea, pred kojim je život, nema mogućnost izbora. Kako je “Guardian” pratio njegovu priču, Britanija je ustala i u policiju su ekspresno počeli da stižu hrana i odjeća za Toronku, koji je zatražio azil i privremeno je pušten na slobodu, i čeka kakva će mu biti sudbina.
