Jedna azijska i jedna afrička zemlja – različitost kultura, običaja, gastronomije i mentaliteta ujedinjene su u njihovom suživotu s domaćim ljudima, piše “Dnevni“.
“Dio smo Koledža ujedinjenog svijeta i svatko od nas odgojen je i naučen tako da poštuje različitosti. I same smo dio drugog i drukčijeg pa sam zaista sretna što mogu biti dio suživota gdje vjera i nacija ipak ne predstavljaju neki problem”, kaže mlada Nepalka o svom životu u Mostaru. Njihovih šest mjeseci u Mostaru obilježili su brojni lijepi trenuci, ali i početni strah od nepoznatog. Shewarega kaže kako je najveći izazov u njezinom životu bio upravo dolazak u Mostar.
“Živim među učenicima različitih kultura i nacija. Predstavljati svoju državu i svoju kulturu u drugom svijetu je velik izazov za mene“, kaže Mekdes. Premda prije svog dolaska u našu zemlju za Mostar i BiH nikada nisu ni čule, o boravku u našem gradu imaju samo najljepše riječi.
Prihvaćanje različitosti
Ove mlade djevojke podijelile su s nama dojmove o svome boravku u gradu na Neretvi. “Tri nacije koje žive zajedno i koje u simbiozi opstaju je zaista najljepši dio ove države, ali i grada. Može se ponekada primijetiti jedna vrsta psihološke podijeljenosti. Ali ako promijeniš svoje mišljenje, promijenio si i sam pogled na svijet oko sebe”, kaže Shewarega. Najljepši im je dio Mostara njegova povijest i način na koji se uklapaju ljudi i kulture. Ipak, dolazak s drugog kontinenta u njima je stvarao strah od neprihvaćanja.
“Očigledno sam drukčija. Nekima je lakše jer se različitost ne primijeti dok ne progovore, ali moja razlika je vidljiva. Mislila sam da me ljudi neće lako prihvatiti”, kaže Shewarega. Međutim, objašnjava, sada zna ući u trgovinu i izići s punom šakom besplatnih sitnica i namirnica.
Zrna nerazumijevanja
Ipak, od svega im najviše nedostaje njihova domaća kuhinja. Prepoznatljivost azijskih začina Oshin ponajviše nedostaje. “Vaša hrana je drukčija od one koju cijeli svoj život jedemo. No, priznajem, sarma vam je odlična”, kaže Shewarega.
Kroz svoj život u gradu na Neretvi ponekad su naišle i na pokoje zrno nerazumijevanja ili neprihvaćanja od domaćih ljudi. No, vremenom i ta nerazumijevanja nestaju. Sada već poznaju nekoliko istinskih Mostaraca s kojima su se pronašle u druženju i priči. “Bila sam iznenađena kad sam upoznala Mostarce. Najčešće smo unutar ‘sigurne’ zone naše škole. Međutim, upoznali smo lokalne ljude i društvo te vidjeli kako žive. I zaista su dragi ljudi”, kaže Shewarega. Svoju priču o Mostaru ove djevojke završavaju riječima da im ne bi uopće bio problem ostati ovdje cijelog života. Već prepoznaju i jezik, naglasak, znaju tko je iz Bosne i Hercegovine i kada ga sretnu u stranim zemljama na kolodvorima…Pronašle su se i uživaju u čarima grada koji ipak i nije netolerantan i neperspektivan kao što ga ponekada u medijima prikazuju.
