U porodičnoj kući, gdje je Adnan živio s majkom, žive i djed Šaban te brat Mirza, koji je ostao na mjestu ubistva mlađeg brata. Djed Šaban ne plače. Samo mu povremeno podrhtava brada. Kaže da ono što je on za svojih 86 godina doživio, ne bi poželio nikome.
– Kada se mali (Adnan, op. a.) rodio, jedna osoba mi je kazala da će „otići kada mu bude najmilije živjeti“. Nisam vjerovao da ću ja to vidjeti svojim očima. Ma, volio bih da me progutala crna zemlja – priča djed.
Adnan nije bio zaposlen. Elvira, supruga njegovog brata Mirze, kaže da je uskoro trebao početi raditi u policiji. Čekao poziv.
– Bila sam na poslu kada sam saznala šta se dogodilo. Kroz glavu mi je prošla misao kako reći majci, koja je izgubila muža, koja se borila za svoju djecu – govori Elvira.
Njen četverogodišnji sin Ramiz ime je dobio po djedu heroju Ramizu, komandantu Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Novi Grad. Komšije i prijatelji okupili su se u kući da iskažu saučešće članovima porodice. S nevjericom, potiho su pričali o onome što se dogodilo.
Habibović: Svi smo u šoku
Komšinica Beradija Habibović među prvima je bila u kući Salčina.
– Svi smo u šoku. Došla sam i nisam imala hrabrosti da kažem Suadi (Adnanovoj majci, op. a.). Čekala sam da dođe još ljudi da joj se nešto ne dogodi – kaže Habibović.
